Lasica i Milović: “Sestra je ostala pored Drine“

Branislav Lasica (lijevo) i Miroslav Milović (desno), Foto: BIRN BiH

Elvir Bogdanić ispričao je u Državnom sudu kako ga je 22. maja 1992. godine probudila detonacija, te da je u sobu ušao otac Ibrahim koji mu je rekao da moraju bježati.

Svjedok je ispričao da je krenuo prema glavnoj cesti i rijeci Drini.

“Pao sam kod nekog ivičnjaka, čujem ljudi vrište, pomagaju, a onda sam pretrčao cestu i kako sam skočio, nagazio sam na Muju Močevića, kojem su zadnje riječi bile: ‘Oh, majko’, to nikada neću zaboraviti“, kazao je svjedok.

Kako je rekao, dok je silazio ka obali rijeke Drine, u nekom kokošinjcu je vidio Remzu Uhotu sa sinom Reufom koji je bio ranjen. Naveo je da je krenuo obalom ka Goraždu.

“U momentu je otac bio iza mene, ne znam kako. Pitao me za majku i sestre, ali ja njih nigdje nisam vidio“, izjavio je.

Po dolasku u Goražde saznao je da mu je majka ranjena, a dvogodišnju sestru je tu donio komšija.

“Majka mi je rekla: ‘Sestra Sada je ostala pored Drine’. Njeno tijelo nikad nismo našli“, dodao je svjedok.

On je svjedočio na suđenju Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću, koji su optuženi da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske, na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije – a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno, te je izvršeno uništavanje ili prisvajanje imovine u velikim razmjerama.

Svjedokinja Umija Bogdanić kazala je kako je 22. maja 1992. ujutro počela pucnjava i s porodicom je pobjegla u kuću Ibrahima Bogdanića, odakle kreću ka rijeci Drini.

“Toliko se pucalo da nismo mogli preći cestu. Vidjela sam trudnicu, samo je pala preko ceste, a tu je ubijena i Admira Šahman, imala je 12 godina“, rekla je svjedokinja.

Prema njenim riječima, nakon što se pucnjava smirila, vojska ih je opkolila i zarobila, te ih odvela prvo u kuću Hakije Forte, a onda u kuću Hajre Turkovića.

“Tu smo bili zatvoreni, čuvao nas neki Dragan“, rekla je svjedokinja.

Ona je kazala da je njena svekrva Adila bila nepokretna i da je ostala u kući, a po nju se vratio mužev brat Mehmed Bogdanić.

“Nakon rata nađeni su ostaci njihovih tijela, oboje su zapaljeni u kući“, navela je ona.

Svjedokinja nije mogla odgovoriti na upit tužioca Vladimira Simovića šta je bilo s vojno sposobnim muškarcima iz sela.

Nakon što joj je predočen iskaz iz istrage iz 2009. godine, dat u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), u kom je navela: “Vidjela sam da su muškarci zarobljeni. Doveli su ih ispod kuće Ibrahima Bogdanića, te natjerali da legnu licem prema zemlji“, svjedokinja je potvrdila svoju izjavu dodavši da ne zna šta se nakon toga desilo.

Odgovarajući na pitanje Odbrane, kazala je da su u selu držane straže i da su imali nešto naoružanja, te da je Zijo Zaimović komandovao vojno sposobnim muškarcima.

Suđenje se nastavlja 22. novembra.