Eldan Mujanović, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, smatra da su policijski službenici javni službenici poput drugih službenika koji dobijaju platu iz budžeta, zbog čega se na njih ne bi trebalo primjenjivati restriktivno tumačenje zaštite ličnih podataka.

Pristup bi se mogao ograničiti samo za odluke koje nisu pravosnažne, dodaje.

“Međutim, danom pravosnažnosti takvih odluka, mislim da opšti javni interes preovladava nad individualnim interesom zaštite ličnih podataka. Jer se ne radi o građaninu, nego o policijskom javnom službeniku koji je u pravosnažnom postupku proglašen krivim”, kaže Mujanović i dodaje da je praksu potrebno mijenjati.

Novinari Detektora su tokom posljednjih godinu dana tražili početne izvještaje o žalbama protiv policijskih službenika i dokumentaciju iz disciplinskih postupaka zajedno s konačnim rješenjem, kako bi napravili istraživanje o disciplinskoj politici protiv policajaca.

Ali umjesto dokumenata s identitetom i detaljima postupka, policije su bile raspoložene dostaviti samo statističke podatke.

Tako je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona od 2017. godine otpustilo tri policajca zbog teže povrede radne dužnosti, nakon što su protiv njih donesene pravosnažne presude. Ali je odbilo dostaviti njihova imena, objašnjavajući da bi prvo morali pitati njih i druge policajce protiv kojih su vodili postupke da odobre takvo dostavljanje podataka. Za njih bi to bilo “neizvodljivo zbog velikog broja, kako građana koji su podnijeli predstavke, tako i prijavljenih policijskih službenika“.

Policija Brčko distrikta odbila je dostaviti dokumente o dva službenika protiv kojih su podnesene krivične prijave zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja, nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija i krivotvorenja isprave. Obrazložili su svoju odluku time da se dokumenti koje sačini policija smatraju povjerljivim i koriste samo za njihove potrebe, a pristup dokumentima na uvid se može osigurati samo sudskim nalogom.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske su odbili dati informacije “radi zaštite privatnosti trećeg lica“.

U Zapadnohercegovačkom kantonu se pribojavaju da bi dokumentacija mogla otkriti interese i privatnost trećih osoba ali i samih policijskih službenika, dok su u Tuzlanskom kantonu zahtjev odbili uz obrazloženje da ne sadrži valjan dokaz o postojanju svrhe i pravnog osnova za korištenje ličnih podataka. Prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama, zabranjeno je traženje razloga zbog kojeg se podaci traže.

Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći organizacije Transparency International, smatra da ministarstva unutrašnjih poslova, kada razmatraju zahtjev za pristup informacijama kojim se traži rješenje proizašlo iz disciplinskog postupka, ne bi smjela da po automatizmu odbiju zahtjev i pozovu se na odredbe Zakona o zaštiti ličnih podataka, nego su obavezni provesti postupak u skladu s odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama.

“To znači da se moraju razmotriti sve činjenice i uzeti u obzir sve okolnosti, ukoliko se posumnja da bi se odobravanjem pristupa takvoj vrsti informacije narušila nečija privatnost. Organ koji postupa po zahtjevu obavezan je sprovesti test javnog interesa, i tek nakon toga donijeti odluku”, objašnjava ona.

Kljajić Grgić kaže da ime i prezime policajca može biti smetnja da se podaci dostave.

“Međutim, čak i u takvim slučajevima, javni organ može izvršiti anonimizaciju, te podnosiocu zahtjeva dostaviti informaciju, bez objave nečijih ličnih informacija“, smatra.

Policijske agencije nisu nudile mogućnost anonimizacije dokumenata.

Državne policijske agencije, poput Granične policije, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) te Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, dostavile su samo statističke podatke.

Sudska policija Republike Srpske i Sudska policija Federacije također nisu dostavile traženu dokumentaciju, ali su odobrile uvid.

Praksa Evropskog suda za ljudska prava obavezuje države na transparentnost u slučaju istraga korištenja prekomjerne sile od strane policijskih službenika, kao što su zlostavljanje ili smrt, kaže za Detektor Igor Popović s Pravnog fakulteta u Banjoj Luci.

Popović kaže da se ta obaveza odnosi, prije svega, na žrtvu ili njegovu porodicu, ali je praksa zemalja različita.

“Tamo gdje imamo nezavisni organ koji ima jaka ovlaštenja nadzora nad radom, postoje konkretni podaci o prijavama protiv policije, pa samim tim i podaci o postupcima. Mada, primjer Crne Gore ukazuje da i interna kontrola može da bude veoma transparentna i detaljna s podacima“, kaže Popović.

On navodi primjer Odjeljenja za unutrašnju kontrolu policije u Crnoj Gori da objavljuje mjesečne izvještaje s kratkim opisom prijava protiv policije i ishodom takve prijave.

“Svakako da bi bila dobra praksa da se vode određene statistike prekršajima, krivičnim djelima, koliko je službenika proglašno odgovornim, koje su sankcije izrečene. Prema sadašnjem stanju stvari, tek ako znate da postoji ili je okončan tačno određen postupak protiv službenika, onda imate pravo da dobijete informacije. Ovo pravo proizlazi iz slobode govore, koja podrazumijeva i pravo da dobijete informacije u skladu sa zakonom o pristupu informacija“, smatra Popović.

Detektor je, tražeći pristup informacijama, pokrenuo upravne sporove protiv ministarstava unutrašnjih poslova Unsko-sanskog, Hercegovačko-neretvanskog, Zeničko-dobojskog, Kantona 10 i Tuzlanskog kantona.

Kantonalni sud u Bihaću uvažio je tužbu Detektora kojom je traženo poništenje odluke kojom je odbijen prigovor na rješenje Ministarstva unutrašnjih poslova u ovome kantonu. U obrazloženju Suda se navodi da iz rješenja Ministarstva ne proizlazi na osnovu čega su zaključili da se saopštavanjem informacije može očekivati izazivanje značajne štete. Sud je zaključio da je Ministarstvo prekoračilo ovlaštenja koja su mu data pravnim propisima. Važan zaključak Suda je i da lični interes ne bi trebao imati primat u odnosu na interes javnosti, kada se odlučuje o dostavljanju podataka o policajcima.

Policija u Zenici je odbila Detektorov zahtjev zbog zaštite ličnih podataka trećih lica, kao i zbog toga da neki predmeti sadrže tajne podatke.

Kantonalni sud u Zenici se u presudi nije složio s ocjenom Ministarstva i zaključio je da je donesena na štetu Detektora, pa je zatražio da se o zahtjevu ponovo odlučuje.

U ponovnom odlučivanju Ministarstvo je promijenilo mišljenje i utvrdilo da je zahtjev osnovan, ali su dostavili samo statističke podatke, a ne i tražene dokumente iz disciplinskih postupaka.

Emir Mehmedović, glavni upravni inspektor Bosne i Hercegovine i profesor na Fakultetu za javnu upravu u Sarajevu, objašnjava da je potrebno provoditi test javnog interesa kao i da se ne bi smjelo odbiti davanje nijednog podatka, bez obzira na izuzetke, ukoliko je to u javnom interesu, ali napominje da prema Zakonu o zaštiti ličnih podataka nije dopušteno sačinjavanje baza ličnih podataka bez konkretnog zakonskog osnova.

“Mislim da je to dosta restriktivan stav, ali vjerovatno vam i to može na jedan način ukazati na određene probleme koji se mogu javiti sa uspostavom takve baze podataka”, smatra Mehmedović.

“Što se tiče ‘zatvorenosti’ policije, opće je poznato da su oni mnogo restriktivniji u svim pitanjima, pa tako i u odnosu na dostavu ličnih podataka”, dodaje on.

Smatra da posao kojim se bave utiče na zatvorenost ali i ustaljene navike.

“Vjerujem da se ovakvo stanje može promijeniti i kroz kontakt s policijskim agencijama, kroz dodatne edukacije i ukazivanje na značaj slobodnog pristupa informacijama. Smatram da se svi propisi moraju na isti način razumijevati i primjenjivati od strane svih organa – bili oni policijski ili civilni“, kaže Mehmedović.

Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH su Detektoru objasnili kako ime i prezime jeste lični podatak, ali da imena zaposlenih u javnom sektoru ne potpadaju pod zaštitu Zakona u smislu javnosti.

O policajcima koji su prešli “s druge strane zakona” potrebno je javno govoriti kako bi se unaprijedio integritet policije, smatra Mujanović. Sve vrijeme, dok su uposleni kao policajci, mora postojati institucionalni nadzor nad njihovim radom.

“Iz tog razloga, pitanje objave podataka o pravosnažno okončanim disciplinskim postupcima ide u prilog upravljanju integritetom“, smatra Mujanović.