Kandić i ostali: Vidio optuženog Đurđića ispred škole u Zijemlju

Svjedok Dragan Sikimić je ispričao da je bio pripadnik Interventnog voda u Petom bataljonu, čiji je komandant bio Zdravko Kandić, a njegov zamjenik Dragan Đurđić.

Svjedok je izjavio kako su, nakon povlačenja srpske vojske iz doline Neretve, vojska i civili otišli u selo Zijemlje, gdje je formiran Interventni vod i odjel u kojem su, prema Sikimićevom sjećanju, bili zaštićeni svjedoci M-6 i M-7, kao i Milan Trifković, Dragan Ivanišević i Mladen Popović. Interventni vod, čiji je komandir bio Ranko Zubac, kako je rekao svjedok, i Interventni odjel su bili smješteni u zgradi škole u Zijemlju.

Kazao je svjedok da je išao u akciju u Šarice, gdje su pretresali šumu, a kada su došli u selo, vidio je grupu civila, većinom žena, na jednoj livadi, koju je čuvala njemu nepoznata vojska, te pripadnici Interventnog odjeljenja.

“Mi smo kratko bili tu, dobili smo naredbu da čuvamo liniju iza sela”, rekao je svjedok i dodao kako je vidio da civile odvoze vojnim kamionima.

Potom su se, kako je naveo, vratili pred školu u Zijemlju, gdje su pripadnici Interventnog voda doveli grupu od 25 do 30 civila s Teleće lastve.

“Tu sam vidio Đurđića, a potom su žene i djecu odvojili i ostavili na livadi ispred škole, a muškarce su uveli u školu”, opisao je svjedok dešavanja ispred škole u Zijemlju, te dodao kako su, nakon par sati, žene i djecu odvezli prema Nevesinju, dok je čuo da su muškarci ubijeni u Zijemlju.

Krajem juna 1992., prema iskazu svjedoka, Interventni vod je premješten na Smrčanj, dok je Interventni odjel prebačen na Golo brdo, gdje je bila smještena komanda.

Đurđićevu braniteljicu Suzanu Tomanović zanimalo je zašto svjedok u izjavi tokom istrage nije naveo da je vidio optuženog ispred škole, na što je Sikimić odgovorio da je kazao to, ali da ne zna zašto toga nema.

Dragan Đurđić je optužen sa Zdravkom Kandićem, nekadašnjim komandantom Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, bivšim pripadnicima ove jedinice – Draganom Ivaniševićem, Goranom Došlom i Milanom Trifkovićem, kao i bivšim rezervnim milicionerima Sinišom i Mladenom Kandićem te Dragoslavom Aćimovićem, za ubistvo oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja, među kojima je bilo više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i djece od 15 dana do dvije godine života.

Svjedok Dervo Abaza ispričao je kako su njegovi roditelji živjeli u selu Zijemlje, da ih je posjetio zadnji put sredinom aprila 1992. godine, a nakon toga više nije bilo moguće otići do ovog mjesta iz Mostara.

On je naveo kako su mu majka, tetka i supruga od brata došle u julu 1992. godine iz Bileće, te rekle da su njih odveli iz Zijemlja, a da za njegovog oca ništa ne znaju.

Prema iskazu svjedoka, posmrtne ostatke brata našao je u grobnici, dok za tijelom oca i danas traga.

“Ja sam se svuda raspitivao i sve što sam čuo uputilo me je na zaključak da je Mladen Kandić ubio mog oca”, kazao je svjedok.

Kandićev branilac Cvjetin Adamović pitao je Abazu da li je to njegov zaključak, što je svjedok potvrdio. Branilac mu je potom predočio izjavu iz istrage u kojoj je naveo: “Čuo sam da je babo odveden u školu u Zijemlje, tamo je bilo dosta srpskog naroda i da su ga oni tukli, a da ga je Mladen Kandić udario nečim, nakon čega je moj otac pao i umro”, na šta je svjedok rekao da je tako čuo priče od ljudi koji su bili tu.

Predsjedavajući Sudskog vijeća Davorin Jukić je saopćio na ročištu da je Sud donio odluku kojom odbija prijedlog Suzane Tomanović, novoizabrane Đurđićeve braniteljice, za razdvajanje predmeta u odnosu na ovog optuženog i ponovno suđenje. Sudija Jukić je obrazložio da nije bilo ugroženo pravo na odbranu optuženog, jer je tadašnji advokat profesionalno obavljao svoju dužnost.

Taj prijedlog Tomanović je uputila na ročištu sredinom maja, nakon što je dužnosti razriješen dotadašnji Đurđićev branilac Marinko Brkić.

Suđenje se nastavlja 4. oktobra.