Općinski sud u Gradačcu odbio je zahtjev MUP-a TK-a za izricanje mjere “zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju”, kao i zabrane približavanja Sulejmanovića Nizami Hećimović.

Nakon reakcija javnosti i medija, Ured disciplinskog tužioca formirao je predmet protiv sutkinje koja je odbila odrediti mjere zabrane.

Predsjednica Općinskog suda u Gradačcu Slobodanka Kojić je nakon kritika javnosti i formiranja predmeta za koji je, kako je rekla, saznala iz medija, saopćila da su neopravdani napadi na sutkinju koja je odbila zahtjev. Potom je objavila saopćenje u kom se navodi da je Hećimović odbila dati izjavu 7. augusta, gotovo mjesec dana nakon što je prijavila nasilje. U julu, kada je prijavila nasilje, imala je vidne povrede, navela je policija, stoji u rješenju Suda, ali je odbila medicinsku pomoć. Nakon toga se odselila iz stana, ali je insistirala na zabrani prilaska.

Sud je od policije dobio dokaze o telefonskoj prijavi nasilja 4. augusta, potom službenu zabilješku od 7. jula i zapisnik o saslušanju svjedoka od 7. augusta. U saopćenju se navodi da je Sulejmanović telefonom upućivao i prijetnje Hećimović i njenoj porodici, ali nikakvi dokazi nisu priloženi, piše u dokumentu objavljenom na stranici Suda.

Predsjednica Suda Kojić u saopćenju navodi da je sutkinja koja je potpisala rješenje, Lejla Numanović, odbacila zahtjev MUP-a TK-a jer Sud, nakon što je Hećimović odbila svjedočiti, nije imao drugih dokaza o nasilju.

“Policija, koja prikuplja dokaze, nije Sudu dostavila medicinsku dokumentaciju niti fotodokumentaciju, a u svom zahtjevu su rekli i istakli da je oštećena Hećimović Nizama, žrtva nasilja, imala vidljive povrede. Pa ako već nije tražila medicinsku dokumentaciju, policija je trebala i mogla sačiniti fotodokumentaciju koja bi služila kao dokaz”, stoji u saopćenju.

Na rješenje se moglo žaliti Kantonalnom sudu u Tuzli u roku od tri dana. Iz Kantonalnog suda navode da, uvidom u CMS, nema podataka da se neko žalio na ovo rješenje.

Kojić je na konferenciji za medije 16. augusta kazala da, prema Zakonu o krivičnom postupku, nasilju o porodici i prekršajnom postupku, dokaze za sud prikupljaju policija i tužilaštvo. Kako je navela Dijana Sitarević, glasnogovornica Općinskog suda u Gradačcu, policija je u svom zahtjevu navela da će dostaviti Tužilaštvu informaciju o prijavljenom nasilju.

“Na osnovu poduzetih istražnih mjera i radnji, službenici ove policijske uprave će Kantonalnom tužilaštvu TK-a podnijeti odgovarajući izvještaj o navedenom događaju, jer iz prikupljenih dokaza i činjenica proizilaze osnovi sumnje da je Nermin Sulejmanović počinio krivično djelo ‘nasilje u porodici'”, navela je Sitarević šta je pisalo u policijskom izvještaju, dodajući da policija može tražiti mjere zabrane, a ako je riječ o učinjenom krivičnom djelu, onda postupa tužilac.

Advokat Azur Prnjavorac smatra da nema disciplinske odgovornosti sutkinje koja je odbila zahtjev i to obrazložila, ali i da je, kada je Hećimović odbila svjedočiti, policija trebala po službenoj dužnosti prikupiti i dostaviti dokaze Sudu.

“To je trebalo biti dostavljeno, pogotovo ako je teška tjelesna povreda, onda Tužilaštvu, sad ne znam šta se dešavalo“, naveo je.

Advokat Ifet Feraget smatra da je u ovoj situaciji suvišno govoriti o dokazivanju, kakvo je inače u krivičnom postupku. Prema njegovom mišljenju, policija je dostavila informacije koje možda nisu kompletne, ali su bile dovoljne za određivanje mjera zaštite.

“To što je policija dostavila Sudu bilo je dovoljno da sutkinja odredi mjere zaštite. To nije sudski postupak u kojem imate kontradiktornost i dvije stranke –  tužioca i optuženog na drugoj strani i njegovog advokata. Međutim, isto tako je sutkinja trebala kontaktirati policiju ako je smatrala da nešto nedostaje. Policajac je trebao otići na lice mjesta, sačiniti zapisnik da li osoba stanuje na adresi, obzirom da mu je rečeno da je napustila kuću u kojoj živi. Dakle, napustila je muža sa djetetom, i taj zapisnik bi bio dokaz“, objašnjava Feraget.

On naglašava da je sutkinja trebala saslušati i policajca, te da je u ovoj situaciji, kada se dešava nasilje u porodici, tužilac morao biti obaviješten da se desilo krivično djelo, a potom je morao provesti istragu, saslušati osobu – što je i policija mogla uraditi, uz konsultacije sa tužiocem, i dati osobi svu zaštitu.

”Danas je bilo frapantno kada je predsjednica Suda rekla: ‘I da su određene mjere zaštite, šta’, isto bi se, kaže, desilo. Mislim, to su šokantne izjave. Da su određene mjere zaštite, i ako ih neko krši, žrtvi se može postaviti i 24-satna zaštita od strane policije. Dakle, generalno govoreći, odgovornost leži na pravosuđu – policija, Tužilaštvo i Sud, a ne treba prejudicirati”, kaže Feraget.

Policija na mjestu ubistva u Gradačcu. Foto: N1

Anamarija Divković, socijalna radnica u sigurnoj kući “Viva žene”, mišljenja je da sud treba prihvatiti mjere koje policija zatraži, jer je za žrtve to veoma važno zbog osjećaja sigurnosti i spoznaje da se kršenje tih mjera može ponovo prijaviti.

“To što ona nije dala izjavu, to nije u ovoj situaciji, po meni, uopće relevantno, jer evo mi u sigurnoj kući imamo često korisnice koje prijave nasilje, policija izađe na teren, a onda poslije one se pozovu na taj član zakona, odnosno odbijaju svjedočiti protiv svog partnera, ali zaštitne mjere do tog trenutka svejedno budu izrečene ili budu izrečene naknadno, jer to se više odnosi na sam krivični postupak prijave nasilja u porodici nego same veze sa zaštitnim mjerama“, navela je ona.

Feraget je mišljenja da se odgovornost mora utvrditi jer su posljedice strašne, i istragu ne bi trebalo voditi Tužilaštvo Tuzlanskog kantona jer se radi o višestrukom povratniku.

“Oni su znali neke informacije, pretpostavljam. Ne mogu oni sami sebe istraživati, to treba dodijeliti u rad nekom drugom kantonalnom tužilaštvu. Sve u svemu, jedan ležeran odnos koji za posljedicu ima tri ljudska života, i trebamo raditi na utvrđivanju individualne odgovornosti“, poručio je Feraget.

Iz Kantonalnog tužilaštva u Tuzli nisu odgovorili na upit novinara. Detektor je više puta pokušao dobiti odgovor od MUP-a Tuzlanskog kantona, ali na upite o postupanju u ovom predmetu nisu odgovorili niti iz direkcije MUP-a, niti Policijske uprave Gradačac.

Nekadašnji policijski inspektor Dragan Mioković kaže da žrtva u svakom momentu ima pravo odlučiti da ne svjedoči.

On smatra da za objektivnost istrage nije dobro što je objavljeno rješenje Suda i izvršen pritisak javnosti, ali navodi da policija samostalno ne može voditi istragu o bilo čemu, već da to radi tužilaštvo.

“Da li je greška sutkinje ili MUP-a, to može samo znati onaj ko je kompletno ušao u tu stvar, ima pristup kompletnom materijalu operativnom – šta je policija dostavila, koliko je to trajalo, šta je sutkinja napisala, kakvo je obrazloženje“, navodi Mioković, kao i da će istraga utvrditi ko je napravio propuste koji su se očigledno desili.

Da je problem sistem koji nije bio u stanju zaustaviti nasilnika i nasilje smatra Adnan Duraković, profesor na Pravnom fakultetu u Zenici.

“Kada provodi zakon, policija ima diskrecione ovlasti, dok sudija ima institut slobodne ocjene dokaza. Naivno je vjerovati da se na nepravdu samo treba pokazati da bi se riješila. Za rješavanje kompleksnih problema ljudi studiraju i analiziraju, logiciranje nije dovoljno“, kazao je Duraković.

Prnjavorac smatra da mjere zabrane nisu efektivne ukoliko se žrtvama koje prijave nasilje ne obezbijedi aktivna zaštita nakon odlaska iz kuće.