Zvornik. Foto: BIRN BiH
Azra Avdić kazala je da je prala veš kada je zapucalo 27. maja 1992. Navela je da se s drugima sakrila u podrum jedne kuće, odakle su kasnije pozvani da izađu.
“Poredali su nas uz ogradu… drsko, psuju. Selo gori. Uzeli su mog oca Sinana”, prisjetila se Avdić.
Ona je izjavila da je tu vidjela Vladu Ristanovića zvanog Tošanov. Kazala je da mu se Mustafa obratio riječima: “Gdje si, komšija”, a Ristanović mu je rekao da nisu komšije.
Svjedokinja je navela da Ristanović nije bio u uniformi, ali je bilo drugih vojnika u uniformama, sa čarapama na glavi, bradama i redenicima.
Ispričala je da su vojnici otpratili žene i djecu do stanice a potom do škole u Malešiću, gdje su ih čekali autobusi. Tu je kod jednog bora posljednji put vidjela oca.
“Mahnuo mi je rukom da idem”, kazala je Avdić.
Ona je rekla da je saznala da je njen otac ubijen kao i drugi članovi familije i komšije. Dodala je da su posmrtni ostaci njenog oca pronađeni u masovnoj grobnici Ramin grob.
Pero Radić, Božo Vidović, Petko Tomić, Branko Studen i Vlado Ristanović optuženi su za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine.
Na pitanja Odbrane Ristanovića, svjedokinja Avdić je rekla da se ne sjeća da im je optuženi rekao da izađu kako ne bi izgorjeli. Kazala je i da joj nije poznato da je Ristanović pomogao ranjenoj komšinici Zumreti.
Suđenje se nastavlja 4. jula.
