Kuzmanović i ostali: Vozio optužene u Banjaluku

Mirko Bubić je ispričao da je tokom 1992. godine radio na poslovima vozača u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Teslić, te da je dan prije akcije u Rankoviću dobio naređenje da kombijem odveze Predraga Markočevića u Banjaluku, što je i uradio. U povratku su svratili u mjesto Rakovačke bare, gdje su u kombi utovarili dva sanduka pušaka i povezli ih u Teslić.

Svjedok se nije mogao sjetiti da li je Markočević tada bio komandir Stanice policije, te je naveo da je sutradan ponovo dobio naređenje da vozi načelnika SJB-a Teslić Dušana Kuzmanovića u Banjaluku, što je i uradio, a nakon povratka u Teslić, upućen je u Gornje Rankoviće.

“Dobio sam naređenje da ljude natovarim u kombi. Oni su ušli i legli jedan do drugog, a jedan je bio krvav i sjeo je do mene, njega sam pustio, a ostale su preuzeli u Tesliću“, prisjetio se svjedok.

Zaštićeni svjedok KD-1, koji je ranije svjedočio u korist Optužbe, kao i Bubić, odazvao se na poziv Odbrane optuženog Markočevića, te kazao da mu je nadređeni također bio zaštićeni svjedok KD-3.

“Meni je KD-3 izdavao naređenja“, rekao je svjedok i naveo da su 2. juna 1992. godine u Teslić došle ‘Miće’ , postrojile ih i uputile u akciju na Stenjak, te da su hapsile i maltretirale ljude koji su dovođeni u policijsku stanicu.

Markočević je sa Kuzmanovićem i Marinkom Đukićem optužen za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Teslića – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik SJB-a u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef krim-službe.

Nakon saslušanja svjedoka Odbrane, tužiteljica Enisa Adrović pročitala je iskaze iz istrage svjedoka koji zbog lošeg zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti doći u Sud.

U iskazu Milice Ignjić se navodi da je njen muž Midhat Gilić, koji je bio profesor u Srednjoškolskom centru, odveden početkom juna 1992. i da je imao dozvolu za pištolj.

“Policajci su rekli da ga vode na ispitivanje, te da će ga vratiti, ali ga više nikad nisam vidjela“, stoji u iskazu i navodi se da je Ignjić tijelo muža našla u mjestu Vlajići.

Asim Hanušić je u istrazi ispričao da je njegovo selo Ruževići u junu 1992. blokirano, kada je oko 300-400 muškaraca iz sela odvedeno do džamije, gdje su postrojeni, i naređeno im je da se svaki dan odazivaju, te da će biti raspoređeni na radnu obavezu.

“Jedan dan je došla poruka da se okupimo ispred džamije. Došla je policija, uveli su nas u hodžinu kuću, naredili da legnemo, a potom po jednog izvodili i tukli“, stoji u iskazu svjedoka.

On je još ispričao da su muškarci svakodnevno odvođeni na prinudne radove i žive štitove, nakon čega su ih kamionima prebacili u Tešanj.

U izjavi koju je dao Samir Kurtović iz Ruževića navodi se da su se muškarci iz sela morali tri puta dnevno javljati u policiju, da su obavljali teške fizičke poslove i da su ljude odvodili u hodžinu kuću, gdje su ih tukli drvenim maljevima.

“Toliko su plakali i jaukali da je cijelo selo  čulo. Kući su ih vraćali u kolicima jer nisu mogli hodati od batina“, stoji u iskazu svjedoka koji je pročitala tužiteljica.

Damir Glancer je u izjavi pojasnio da je kao krim-tehničar u Policijskoj stanici u Tesliću radio do 1994., te da su Markočević i Đukić, kao stari radnici u policiji, vodili glavnu riječ.

“Predo i Đukić su pričali da treba dovesti neku jedinicu da sredi stanje u Tesliću“, navodi se u iskazu svjedoka, te dodaje da su došle “Miće“, postrojile ih, a njemu oduzele pištolj, kao i da je njegov otac Viktor odveden u pritvor u policijsku stanicu.

Prema Glancerovoj izjavi, nakon napada na Rankoviće, vojska je potrpala zatvorenike i odvela ih na Borje, gdje su ubijeni. Posmrtne ostatke oca je našao 1997. prilikom ekshumacije na Borju.

Tužiteljica je pročitala i iskaz Amira Sadikovića iz Gornjih Rankovića u kojem se navodi da je ovo selo opkoljeno, a potom napadnuto tenkovima i pješadijom, te za dva dana palo.

“Svakodnevno smo raspoređivani na radove, a kamionima su nas vozili i na kopanje rovova na prvu liniju. Znam da je pri kopanju poginulo 20 ljudi“, stoji u iskazu svjedoka.

Svjedok je naveo da je njega i još tri muškarca policija odvela u zgradu TO-a, gdje su svakodnevno maltretirani, te da je tu bilo još oko 400 Bošnjaka i Hrvata. Pojasnio je i da je po puštanju iz logora dobio rješenje Suda u Tesliću za sprovođenje istrage zbog oružane pobune.

Suđenje se nastavlja 15. maja.