Ranko Balaban i ostali: Optuženi za strijeljanje saznao nakon nekoliko dana

Ranko Baltić je, svjedočeći u svoju korist, ispričao da je 1992. godine bio u radnoj obavezi, dok nije bio mobilisan. Dodao je kako misli da nije bio mobilisan u vrijeme kada se desio događaj iz optužnice.

Optuženi se prisjetio da je sa suprugom bio na sahrani Radenka Baltića, te na Google karti pokazao put kojim su došli i vratili se sa groblja, napomenuvši da nisu išli u pokojnikovu kuću.

Baltić je kazao da je po povratku sa sahrane obavljao poljoprivredne poslove kod kuće, kada je došao Milan Balaban i kazao njemu i njegovoj braći, među kojima je i optuženi Dragan Baltić, da moraju ići na stražu kod Mirka Odžića jer je “navodno neka grupa ubačena kod Ekića, da ne bi došlo do kontakta“. Tužiteljici Eldini Biuk je pojasnio da su grupe iz Cazina ubačene u Ekiće i Aliće.

Nakon obavljenih radova, kako je kazao, sa braćom Draganom i Stojanom se uputio prema kući Odžića, naglasivši da se ne radi o optuženom Odžiću, već drugoj osobi.

Dok je pokazivao na karti put kojim su se kretali, Baltić je ispričao da su prošli kraj kuće Majkića i da se začula rafalna pucnjava.

“Zaustavili smo traktor. Brat Dragan je otišao uz ovaj put da vidi šta se dešava“, rekao je optuženi. Dodao je i da su se u jednom trenutku mimoišli sa traktorom u kojem je bilo sijeno, gdje je vidio jednu ubijenu osobu.

Kod Ostojićeve kuće, prema kazivanju optuženog, rasporedili su se na straži kad se začulo pucanje, kao i ranije, po čitavom selu, “Ekićima i Alićima i od Novog“.

U jednom trenutku, kako je naveo, pojavili su se “Milenko Karlica i Brčin“, s kojima je otišao do kuće Stojka Baltića. No, istakao je, on i Brčin nisu izlazili iz auta. Tužilaštvu je kazao da ne zna šta su Karlica i Brčin radili na pravoslavnom groblju.

Baltić je kazao da je te noći došao kući iza ponoći, te da je za strijeljanja saznao drugi ili treći dan, a za izmještanje grobnice kada je uhapšen zbog ovog predmeta.

Sa Rankom Baltićem – za zločine počinjene u Bosanskom Novom – optuženi su Ranko Balaban, Rajko Karlica, Milenko Brčin, Mirko Odžić, Milenko Babić, Ratko Goronja, Nikola Reljić, Dragan Baltić, Miroslav Kapetanović i Ranko Grab.

Na teret im je stavljen progon nesrpskog stanovništva – ubistvima, prisilnim preseljenjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Oni su, prema optužnici, kao pripadnici Vojske Republike Srpske, policije i paravojnih formacija, u junu 1992. godine ubili 24 osobe u Alićima i Ekićima.

U optužnici se navodi da su optuženi, zajedno sa drugim osobama, 22. juna 1992., a nakon dogovora na sahrani srpskom vojniku, otišli kućama i uzeli oružje te se, nakon okupljanja u Maslovarama, traktorima i pješice uputili u zaseoke Aliće i Ekiće s namjerom protjerivanja i ubijanja Bošnjaka.

Na ovom ročištu svjedočila je i Baltićeva supruga Stanojka, koja je također kazala da su skupa išli na sahranu Radenku Baltiću, pokazujući put na karti, te da nisu svraćali u pokojnikovu kuću.

Ona je navela i da je po povratku kući došao Milan Balaban koji je kazao njenom suprugu i njegovoj braći da idu na stražu kod kuće Mirka Odžića, što su oni i učinili nakon što su završili radove oko kuće.

Stanojka Baltić je dodala da ne zna kada se suprug te noći vratio, ali misli da je to bilo oko jedan ili dva sata poslije ponoći. U unakrsnom ispitivanju je kazala da je suprug otišao na stražu “navodno jer je ubačena jedna grupa kod Odžića, jer su to prve kuće do kuća Ekića i Alića“. Također je potvrdila da su suprug i njegov brat Dragan bili naoružani.

Odbrana Baltića je uložila i 26 materijalnih dokaza koje nije detaljno obrazlagala, a Tužilaštvo i Odbrana Milenka Babića su imale prigovor relevantnosti na većinu dokaza.

Nakon što su Odbrane Kapetanovića i Graba odustale od saslušanja optuženih u vlastitu korist, naredno ročište je zakazano za 17. maj.