Peulić i ostali: Ratno predsjedništvo nije odlučivalo o selu Večići, tvrdi bivši član

Momčilu Komljenoviću, bivšem članu Ratnog predsjedništva Kotor Varoš, koji je počeo sa svjedočenjem 10. februara, Tužilaštvo BiH je predočilo set materijalnih dokaza koji su se odnosili na odluke i zapisnike Ratnog predsjedništva, a za koje je rekao da ih se ne sjeća zbog protoka vremena.

“Ja nisam sposoban da pojedinačno dajem odgovore na dokumente jer je vrijeme učinilo svoje”, pojasnio je on, dodavši da je bio na sjednicama Ratnog predsjedništva, ali ne zna kada.

Odbrana je na određeni broj dokumenata prigovarala zbog autentičnosti i zakonitosti, zatraživši da se svjedoku ne čita sadržaj jer je rekao da se ne sjeća odluka.

Kazao je da prvooptuženi Boško Peulić nije bio član Ratnog predsjedništva i da nije učestvovao u njegovom radu, ali je povremeno prisustvovao sjednicama. Kako je rekao, od njega nikada nije dobijao nezakonite i neosnovane zahtjeve.

Na upite je li Ratno predsjedništvo donosilo odluke o ograničenju kretanja, je li vršena koordinacija akcija između vojske i policije, kao i jesu li se donosile odluke o asanaciji terena i zatvaranju nesrpskog stanovništva, Komljenović je rekao da se ne sjeća.

“Nije isključeno da je nije bilo jer je bilo ratno stanje i normalno je bilo da se ograniči kretanje, jer je Kotor Varoš bio u okruženju neprijateljskih snaga. (…) Ne sjećam se ko je provodio. Normalno je da je policija vodila računa o tome”, naveo je svjedok.

Peuliću, Slobodanu Župljaninu, Manojlu Tepiću, Janku Triviću i Nedeljku Đekanoviću je, u svojstvu vojnih i civilnih čelnika, na teret stavljen progon na području Kotor-Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.

Kazao je da poznaje Đekanovića jer je bio njegov profesor u ekonomskoj školi, dodavši da ni on nije imao ulogu u Ratnom predsjedništvu.

Upitan za selo Večići, Komljenović je odgovorio da je to bilo “fundamentalističko uporište koje je nanijelo puno zla”.

“Mislim da su žene i djeca napustili prostor, a jedan dio je otišao preko šume. Ratno predsjedništvo nije odlučivalo o sudbini tih ljudi, nije ni moglo”, rekao je on, dodavši da je određena grupa vojno sposobnih muškaraca iz Večića zaustavljena i dovedene u školu u Grabovici.

Naveo je da ne isključuje da je bilo pojedinačnih ubistava, jer su “mještani Večića nanijeli puno zla srpskom narodu i da su drugi mještani reagovali”. Kako je rekao, nije nikad bio u školi i nije saznao koliko je ljudi ubijeno.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ranije pisala da je u školu u Grabovici kod Kotor-Varoši, prema haškim presudama, ubijeno oko 150 muškaraca, od kojih mnogi do danas nisu pronađeni.

“U toj školi su zadržali samo naoružane ljude, dok su, autobusima koje je obezbijedio Krizni štab, žene, starce i djecu otpremili da se priključe preostalom dijelu stanovništva. Usprkos tome, 4. novembra ubijeno je približno 150 tih ljudi”, navodi se u presudi Momčilu Krajišniku, osuđenom na 20 godina zatvora za zločine u BiH.

Svjedok je naveo da misli da je kasnije bilo čišćenje škole jer su se djeca pripremala za školu i da mu nije poznato je li Đekanović išao na asanaciju.

Komljenović je rekao da poznaje Župljanina koji je znao doći na sjednice da informiše šta se dešava na terenu, te da on nije mogao podnositi inicijative za drugačije odluke ili postupanja.

Nastavak suđenja je zakazan za 24. mart.