Đokić i ostali: Odbrane traže oslobađajuće presude za Milanovića i Krajišnika

Odbrana Milanovića u završnoj riječi osvrnula se na tačku optužnice u kojoj je on optužen za mučenje Fahrudina Ibrahimovića počinjeno u periodu između aprila i septembra 1994. godine.

Branilac Radivoje Lazarević kazao je kako se u prvobitnoj optužnici iz 2016. godine Milanović tereti za mučenje, a u preciziranoj optužnici iz 2022. da je pomagao u mučenju.

“Tužilaštvo osim izjave oštećenog Ibrahimovića, nije predočilo niti jedan dokaz da je Milanović mučio ovog čovjeka”, rekao je Lazarević.

On je naveo kako je u iskazu tokom istrage svjedok naveo da je tom prilikom s njim bilo još lica, koja su, kako je kazao branilac, bila svjedoci Tužilaštva BiH.

“Ne možemo poreći da je Ibrahimovića udario Milanović, ali ga nije tukao nogama i rukama po cijelom tijelu, već samo jednom, i to u glavu”, rekao je Lazarević, što je, smatra on, suprotno onome što Državno tužilaštvo navodi u optužnici.

Lazarević je napomenuo da je Odbrana saslušala samo jednog svjedoka – Zvonimira Simića, te uložila jedan materijalni dokaz, a radi se o dnevniku događaja iz Staničnog odjeljenja policije u Janji.

“Simić je potvrdio da je bio s Milanovićem u patroli, da su im zadaci bili izvan stanice, te da su lica samo priveli i predali u stanicu”, kazao je Lazarević, te naveo kako su neka svjedočenja kontradiktorna materijalnim dokazima.

Odbrana je navela kako tužilac Edin Muratbegović nije poentirao u svojim završnim riječima, već je analizirao elemente krivičnog djela “ratni zločin protiv čovječnosti”.

“Tužilaštvo nije predočilo dokaze kojima bi rušili dokaze Odbrane, nisu dokazali da je Milanović odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, i predlažem da se donese oslobađajuća presuda”, rekao je Lazarević.

Za progon mučenjem bošnjačkog stanovništva u Janji od 1992. do 1994. godine, s Milanovićem i Krajišnikom su optuženi Milan Đokić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković. Prema optužnici, Đokić je bio komandir policije u Janji, a ostali optuženi policajci.

Odbrana Krajišnika također je zatražila oslobađajuću presudu, jer, kako tvrdi braniteljica Nina Kisić, Tužilaštvo nije uspjelo van svake razumne sumnje dokazati krivičnopravnu odgovornost njenog branjenika.

“Jedini dokaz je iskaz Nedima Trebinčevića u Sudu BiH, koji je kontradiktoran njegovoj izjavi koju je dao tokom istrage 2017. godine”, kazala je Kisić te dodala kako je svjedok tokom istrage rekao da ga je tukao vojnik kojeg su zvali “Krajišnik”, dok je u sudnici naveo da je to bio Mladen Krajišnik.

Ona je navela kako je Krajišnik u Janji bio izbjeglica iz Sarajeva, da je imao 22 godine, te da nije nikoga poznavao, pa time, kako je kazala, nije imao ni motiva za progon ili mučenje.

Odbrana je navela kako su o karakteru njenog branjenika najbolje govorili Senad Dupovac, koji je odrastao s Mladenom, te žrtva Almir Bećirović, koji je rekao kako mu je Mladen nudio da ih izbavi i prebaci u Kiseljak, ali da on nije mogao ostaviti majku.

“Neuvjerljiva je teza da neko ko odraste s Bošnjacima, nosi im cigare i hljeb tokom rata, ode u drugi grad i tamo ih muči”, navela je Kisić.

Za Odbranu, Državno tužilaštvo nije uspjelo dokazati ni postojanje širokog i sistematičnog napada u Janji, koji je bio uspjeren protiv bošnjačkog stanovništva.

“Tužilaštvo je uložilo dosta materijalnih dokaza o aktivnostima Srpske demokratske stranke (SDS) u Janji, ali nije dokazalo da je Krajišnik bio član SDS-a niti da je izvršavao njihove zadatke”, kazala je Kisić.

Ona je navela kako je jedan svjedok rekao da je optuženi imao 40 godina, a drugi 23, te da je bio plave kose i očiju, što, po njoj, nije tačno.

“Nadimak mog branjenika bio je ‘Beba’”, zaključila je Kisić, zatraživši oslobađajuću presudu.

Suđenje se nastavlja 20. marta.