Škola u Zijemlju. Foto: BIRN BiH
Asim Brajević preselio se iz rodnih Kljuna sa područja Nevesinja u Mostar krajem 1991. godine zbog posla, dok su, kako je ispričao, njegovi roditelji i dva brata ostali živjeti u selu.
Svjedok je rekao da je od preživjelih saznao da su članovi njegove porodice odvedeni u školu u Zijemlju, gdje su muškarci odvojeni od žena i djece.
“Čuo sam da su majku sa još žena i djece odvezli u kotlovnicu u Nevesinje“, rekao je svjedok i dodao da je saznao da je autobus tada vozio izvjesni Radoje Suša te da – od 75 žena i djece koji su odvedeni za Nevesinje – još uvijek niko nije pronađen.
On je ispričao da je poslije rata na lokalitetu Teleće lastve, u izmještenoj masovnoj grobnici, pronašao posmrtne ostatke oca i dva brata.
“Jama Breza kod Zijemlja je bila mjesto likvidacije, a potom su tijela prebacili na Teleću lastvu“, rekao je svjedok.
Optužnicom Tužilaštva BiH za zločin nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja, odnosno ubistvo oko 100 žrtava, među kojima je bilo više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i djece od 15 dana do dvije godine života, obuhvaćeni su Zdravko Kandić, nekadašnji zapovjednik Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, Dragan Đurđić, nekadašnji zamjenik zapovjednika Petog bataljona Nevesinjske brigade te trenutno pripadnik Oružanih snaga BiH, zatim bivši pripadnici ove jedinice – Dragan Ivanišević, Goran Došlo i Milan Trifković, kao i bivši rezervni milicioneri Siniša i Mladen Kandić, te Dragoslav Aćimović.
Prema jednoj od sedam tačaka optužnice, Zdravko Kandić je 24. juna 1992. naredio napad, nezakonito hapšenje i zatvaranje bošnjačkog stanovništva zaseoka Šarice u selu Zijemlje, što je izvršio Đurđić i pripadnici Petog bataljona.
U nastavku je Vijeće, u skladu sa ranije dodjeljenim mjerama zaštite u Hagu, isključilo javnost tokom saslušanja zaštićenog svjedoka N-3.
Nastavak suđenja zakazan je za 22. mart.
