Purić i ostali: Optuženi Sarajlić svjedočio u svoju korist

Petooptuženi Almir Sarajlić ispričao je u Sudu Bosne i Hercegovine da je početkom rata bio vojno angažovan u Trećem bataljonu 325. brdske brigade Armije BiH.

On je izjavio kako je živio u mjestu Donja Dubravica u porodičnoj kući, te da je sredinom aprila 1993. godine počela pucnjava i napad na selo Miće, te da su, kako je naveo, komšije Hrvati napustili svoje selo Gornju Dubravicu.

“Mi smo tada formirali liniju od moje do kuće Mehmeda Ahmića”, rekao je svjedok, te dodao da je 2. jula ranjen, poslije čega mu je amputiran nožni prst.

Nakon oporavka u bolnici u Zenici, Sarajlić se, kako je ispričao, vratio te bio angažovan u Vojnoj policiji, gdje je radio na privođenju dezertera 325. brigade, koji su, naveo je, izbjegavali dežurstva na linijama, i gdje je do augusta ili septembra bio i komandir.

Nakon toga, ponovo se vraća u Treći bataljon 325. brigade.

Sarajlić je naveo kako je, pred akciju 22. decembra 1993. godine, njegov bataljon postrojen u Poćulicama, gdje im se obratio visoki oficir Armije BiH Fikret Ćuskić.

“On je govorio da se u Starom Vitezu vrše zločini, da treba ići u akciju i da mu trebaju dobrovoljci”, kazao je Sarajlić te dodao da se zajedno s još desetak osoba prijavio.

Nakon toga zadužili su oružje i municiju i krenuli prema Sivrinom Selu. On je naveo kako je komandir brigade bio Ibrahim Purić, dok je Ibrahim Tarahija bio komandir bataljona.

Kako je ispričao Sarajlić, potom su krenuli ka “Elementari”.

“Pred ulazak u ‘Elementaru’, demineri su rekli da mogu skinuti žice, ali ne ‘paštete’, pa smo ulazili jedan po jedan u razmaku od po tri metra”, ispričao je Sarajlić, dodavši kako su dobili zadatke da pretresu okolne kuće.

Sarajlić je, kako je naveo, zajedno s Raškom Haskićem ušao u kuću Suada Ahmića, gdje su izvršili pretres, nakon čega idu u kuću Mate Vidovića, kada počinje jaka pucnjava.

“Krenuli smo trčati, ali u Grobčiću je Raška pogodio metak”, kazao je Sarajlić i dodao da se vratio po njega i izvukao ga, te da je Šaćir Sivro nazvao sanitet, koji je odvezao Haskića.

Svjedok je naveo kako je nakon toga otišao u kuću Zeira Ahmića, koji je izbjegao iz Ahmića te je živio u kući nedaleko od saniteta. Kako je ispričao, kod njega je bio do večeri i on ga je traktorom odvezao u mjesto Vrhovi, gdje je bila izbjegla njegova porodica.

On je ispričao da je čuo da su prilikom te akcije poginule dvije žene i da ih je ubio svjedok pod pseudonimom K-5.

Sarajlić je izjavio kako se na vojnu dužnost vratio 9. januara 1994. godine, kada je krenula akcija na “Buhine kuće”, prilikom čega je izveo 12 žena i troje djece hrvatske nacionalnosti.

“Doživio sam tada traumu. Dok smo išli, sreli smo vojnika s turbanom koji je tražio da se odmaknem od njih, i ja sam mu rekao da prvo mene mora ubiti, te nas je pustio i predao sam ih u vojnu komandu”, ispričao je Sarajlić.

On je naveo i kako je njegova porodica i prije rata imala problema s porodicom zaštićenog svjedoka K-3.

“Sve ovo je posljedica toga, ovo je osveta”, kazao je Sarajlić.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužilac Ivan Matešić pitao je svjedoka da li je prilikom ispitivanja u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) rekao kako je tokom akcije u decembru bio u tranšeji u svojoj kući, na što je svjedok odgovorio da nije tačno.

Potom ga je tužilac pitao o odnosu sa svjedokom K-3, te podsjetio da su zajedno s još dva lica došli na saslušanje u SIPA-u, a potom išli u Travnik i putem se dogovarali kako će svjedočiti i šta će ispričati na Sudu.

Sarajlić je kazao da jesu skupa došli, te da K-3 nije s njima išao u Travnik.

“To su notorne izmišljotine, u Travnik smo išli da pitamo kantonalnog tužitelja jesmo li smjeli biti ispitivani na način na koji smo to bili u SIPA-i, a K-3 je izašao na povratku u Vitezu”, rekao je Sarajlić.

Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, Almir Sarajlić je optužen sa Ibrahimom Purićem, Nijazom Sivrom, Ibrahimom Tarahijom, Rušitom Nurkovićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem te Kasimom Kavazovićem.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije BiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici brigade.

Nastavak suđenja zakazan je za 9. decembar.