Purić i ostali: Saznanja o mudžahedinima u Križančevom Selu
Sud BiH i Tužilaštvo BiH. Foto: BIRN BiH
Za ubistva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, Almir Sarajlić je optužen sa Ibrahimom Purićem, Nijazom Sivrom, Ibrahimom Tarahijom, Rušitom Nurkovićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem te Kasimom Kavazovićem.
Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici brigade.
Slobodan Grebenar je izjavio da je od 1991. do 1993. bio nastanjen u mjestu Počulica te da je bio pripadnik HVO-a. Posvjedočio je da je 16. aprila 1993. ranjen od granate i protjeran, kada je otišao u Križančevo Selo, gdje je ostao 15-ak dana.
Svjedok je kazao da Sarajlića poznaje, da su se povremeno družili te da s njim nikada nije imao probleme. Na upit Sarajlićevog advokata Nermina Vile, Grebenar je potvrdio da je čuo za akciju na Križančevo Selo.
“Pričalo se, ‘palo Križančevo Selo, mudžahedini uletili, pobili narod, ljudi izbjegli’”, rekao je Grebenar, potvrdivši da Sarajlića niko nije spominjao kao direktnog izvršioca.
Bruno Čabrić, drugi svjedok Odbrane, izjavio je kako je 1992. u Vitezu imao restoran “Romana” te da je Sarajlića upoznao prije rata u Travniku. Kazao je da je čuo za akciju u Križančevom Selu te da je “izvršen pokolj”.
“Čitava dolina je o tome pričala. Mnogi ljudi su izgubili svoje. Ja ni dan-danas ne znam o kom se broju radilo, 12 do 13 ljudi”, izjavio je Čabrić, dodavši da niko nije spominjao imena počinilaca te da je “ostala ta stigma ‘mudžahedini’”.
On je naveo da se tokom rata nije viđao sa Sarajlićem.
“Znam za jednog prijatelja čiju je majku pomogao spasiti, oni su Srbi ili Hrvati”, rekao je svjedok.
Čabrić je potvrdio, na upit sudije Darka Samardžića, da se 1995. pravila razlika između mudžahedina i pripadnika Armije BiH.
Enida Hadžiomerović, nova članica Sudskog vijeća, kazala je da se upoznala s predmetom, preslušala snimke za period dok nije bila članica te napomenula da nema pitanja za svjedoke i vještaka.
Prije suđenja održana je i statusna konferencija po prijedlogu Sarajlićeve Odbrane za izdavanje naredbe za medicinsko i balističko vještačenje.
Branilac Vila je od vještaka balističke struke Dine Osmankadića zatražio da se izjasni da li može izvršiti vještačenje.
Ova odbrana je od vještaka, između ostalog, zatražila da na osnovu materijalne dokumentacije te izjave svjedoka identifikuje vrstu, kalibar i marku vatrenog oružja kojim je krivično djelo izvršeno. Od Osmankadića je zatraženo i da sačini skicu terena na nivou struke te, kako je branilac objasnio, označi položaj, mjesto i poziciju navodnog zločina.
“Skica bi predstavljala pozicije gdje stoje navodno stradali i moj branjenik”, objasnio je branilac Vila, zatraživši od vještaka i da, između ostalog, prezentira automatsku pušku AK-47 7.62 x 39 mm, kao i da navede u nalazu vremenski period između pojedinih hitaca i rafalne paljbe.
Predsjedavajuća Sudskog vijeća Jasmina Ćosić-Dedović rekla je braniocu Vili da napravi transkript relevantnih dijelova iskaza svjedoka K-3, nakon čega će se vještak odrediti da li može odgovoriti na zahtjeve ove odbrane. Ona je objasnila Osmankadiću da Odbrana na ovaj način želi pobiti iskaz svjedoka K-3.
Predsjedavajuća Ćosić-Dedović je kazala da Sud odbija prijedlog Odbrane, kojim bi vještak medicinske struke Rifet Kešetović utvrdio koju vrstu povreda i rana je u momentu spoljnog pregleda leševa na tijelima imalo nekoliko lica, s obzirom da je vještak rekao da je relevantniji nalaz mrtvozornika.
Odbrana je ovim vještačenjem željela utvrditi i da li su povrede nastale od hladnog ili vatrenog oružja te kod kojih je smrt nastupila odmah, a kod kojih nakon nekog vremena.
Nastavak suđenja je zakazan za 28. oktobar, kada će biti pozvana tri svjedoka Sarajlićeve Odbrane.
