Holandija konačnom presudom djelimično odgovorna za smrt 350 muškaraca u Srebrenici

godine predao snagama Vojske Republike Srpske (VRS) i koji su kasnije ubijeni. Sud je odlučio da bi šansa za njihovo preživljavanje, u slučaju da su ih holandske snage pokušale zaštititi, bila svega deset posto, što je manje od procenta iz ranijih presuda Okružnog suda i Apelacionog vijeća, gdje je ta mogućnost procijenjena na 30 posto.

Vrhovni sud je u ostalom dijelu presude potvrdio dvije ranije presude po tužbi majki Srebrenice iz 2007. godine, potvrdio je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) Marco Gerritsen, vođa advokatskog tima koji zastupa majke Srebrenice.

On je rekao da se nadao boljem rezultatu od ove presude, ali da dobrim rezultatom smatra i činjenicu da je Vrhovni sud potvrdio odgovornost Holandije za smrt oko 350 srebreničkih muškaraca i dječaka.

Vrhovni sud je utvrdio, kako je pojasnio Gerritsen, da je postotak od 30 posto previsok, te odlučio da se radi o deset posto.

Ono što slijedi, prema njegovim riječima, jeste žalba na visinu odštete za porodice stradalih.

“Imamo podatke da je otprilike 900 srodnika koji polažu pravo na odštetu budući da su izgubili članove porodice koji su bili među tih 350 muškaraca i dječaka”, kazao je Gerritsen, te dodao da će se ta odšteta morati računati ponaosob uz postotak od deset posto.

On je naveo da Holandija do sada nije bila voljna pregovarati o nagodbi, ali da će se, ukoliko se to ne desi, ponovo obratiti Sudu u pogledu visine štete i naknade.

Vrhovni sud je odbacio odgovornost Holandskog bataljona do početka evakuacije 12. jula 1995. godine. Do tog trenutka, zaključio je Sud,  bataljon je djelovao pod odgovornošću UN-a i, po međunarodnom pravu, svi postupci bataljona pripisuju se UN-u, a ne Holandiji. Holandski bataljon nije odgovoran za događaje koji su doveli do pada Srebrenice, zaključio je Sud.

Od večeri 12. jula Holandski bataljon je znao da srpske snage odvajaju muškarce i da postoji opasnost da oni budu zlostavljani i ubijeni. To znanje je postojalo i kada je Holandski bataljon nastavio evakuaciju izbjeglica iz sigurne zone izvan kruga vojne baze u jutro 13. jula i sudbina izbjeglica se nije mogla promijeniti da je Holandski bataljon prestao sarađivati sa srpskim snagama jer bi se evakuacija nastavila na druge načine, navodi se u saopćenju Vrhovnog suda o presudi.

“Odluka Holandskog bataljona da nastavi pomagati kako bi spriječio stradanje žena i djece nije bila pogrešna”, stoji u odluci Suda.

Sud je odlučio da je država Holandija pogrešno postupila u slučaju evakuacije 5.000 izbjeglica koje su se još uvijek nalazile u bazi tokom poslijepodneva 13. jula 1995. godine. Među njima je bilo 350 muškaraca, za koje snage srpske vojske nisu znale da se nalaze u bazi jer ih nisu vidjeli, navodi se u odluci Suda.

“Ovaj propust ‘Dutchbata’ onemogućio je ovim muškarcima šansu da ostanu van ruku bosanskih Srba. To je bilo pogrešno jer je ‘Dutchbat’ znao da su muškarci u ozbiljnoj opasnosti da budu mučeni i ubijeni, i trebalo je poduzeti sve da se spriječi takva situacija”, navodi se u obrazloženju današnje presude.

Šansa da muškarci pobjegnu snagama VRS-a, da su imali tu mogućnost, bila je mala, ali nije zanemariva, odlučio je Sud. U toku pregleda srpske snage bi sigurno pronašle muškarce, da su oni ostali u bazi, i učinile bi sve da ih odvedu, navodi se u saopćenju Suda i dodaje da su šanse da Holandski bataljon dobije međunarodnu podršku bile male.

“Vrhovni sud procjenjuje da su muškarci imali deset posto šanse da pobjegnu bosanskim Srbima da im je ponuđena mogućnost da ostanu u bazi”, navodi se u saopćenju, u kojem se dodaje da je Vrhovni sud ovaj procenat smanjio u odnosu na raniju presudu Apelacionog vijeća, koje je procijenilo ovu mogućnost na 30 posto.

Porodice žrtava 350 muškaraca mogu tražiti odštetu od Holandije, ali je taj iznos ograničen na deset posto, navedeno je u presudi.

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja svjedoka i žrtava genocida, smatra da je odluka Vrhovnog suda Holandije ponižavajuća i da predstavlja uvredu za žrtve. Kako je rekao, majke Srebrenice trenutno razgovaraju sa advokatskim timom o nastavku postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava.

“Smatram da je to ponižavajuće za žrtve imajući u vidu prethodnu presudu. Bila je mala, međutim, sada je pogotovo mala. Majke trenutno razgovaraju sa advokatima o nastavku postupka pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strasbourgu – da se iznađu modeli kako i na koji način nastaviti ovaj postupak, jer ga smatraju ponižavajućim i uvredom za žrtve”, kazao je Tahirović.

Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja građana “Žene Srebrenice”, rekla je da se Holandija ovom odlukom ogradila od odgovornosti za cijelu enklavu. Prema njenim riječima, Holandija je odgovorna za enklavu u cjelini, za one koji su krenuli šumom i za ljude koji su bili u Potočarima, misleći, kako je kazala, da će ih zaštititi.

“Nije to ni deset posto u odnosu koliko ih je nestalo – 8.372. Nisu ni deset posto. Advokat nam se javio iz Amerike, uključili smo udruženja iz Amerike, udruženja preživjelih genocida, tako da ćemo ponovo podnijeti tužbu”, dodala je Čatić.
Odluka Vrhovnog suda u Holandiji, nakon dvije ranije presude, jeste konačna.

Prvostepenom presudom iz 2014. Holandija je proglašena djelimično odgovornom za smrt 350 osoba ubijenih 1995. u Srebrenici i, prema toj odluci, bila je dužna isplatiti 30 posto odštete porodicama žrtava, a žalbu na ovu odluku su uložile porodice Srebreničana i holandske vlasti.

U ranijoj odluci Suda je navedeno da su se holandski vojnici “ponašali nezakonito” kada su istjerali bosanske muslimane iz zgrade Holandskog bataljona u Potočarima 1995. godine, ali da se ne može zaključiti da su oni bili “100 posto odgovorni za sudbinu” tih ljudi.

U septembru 2013. Vrhovni sud je po tužbi Hasana Nuhanovića donio presudu po kojoj je Holandija odgovorna za smrt tri Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine.