Utorak, 7 aprila 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Fatima Selimović, koja je prije rata živjela u zaseoku Miloševina kod Zaklopače, prisjetila se kako je 16. maja 1992. godine začula pucnjeve, nakon čega se s porodicom sklonila u šumu. Narednog dana, kako je kazala, njen otac Adem je otišao do Zaklopače da vidi šta se dogodilo, te je po povratku rekao “da su ih sve pobili”.

Selimović je pojasnila i kako je s porodicom trebala napustiti Zaklopaču te da su se nalazili na stanici kada se pojavilo jedno vozilo, s tri osobe, u koje su potom stavljeni njen otac, brat Junuz te amidža Salih. Dodala je da se vozilo odvezlo u pravcu Vlasenice.

Na upit da li su njen otac, brat i amidža živi, svjedokinja je odgovorila da nisu.

“Ubijeni su 17. maja u Zaklopači. Nađeni su u sekundarnoj masovnoj grobnici u Zaklopači”, kazala je Selimović, koja je 1992. imala 18 godina.

Nakon što je svjedokinja napustila sudnicu, advokat optuženog Milomira Miloševića se obratio Sudskom vijeću.

“Ova gospođica je prilikom prolaska rekla naglas: ‘Đubrad’, i pogledala u nas”, kazao je advokat Dragiša Mihajlović, a Sudsko vijeće je istaklo da to nije čulo te da nije moglo reagovati.

Za učešće u ubistvima bošnjačkih civila u Zaklopači počinjenim 16. maja 1992. godine sudi se Radomiru Pantiću, Branku Joloviću, Milomiru Miloševiću, Nenadu Vukotiću i Nikoli Lošiću. U napadu je ubijeno najmanje 57 civila, među kojima je bilo žena, djece i staraca. Prema optužnici, Pantić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Milićima, Milošević pripadnik policije, a Jolović, Vukotić i Lošić pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).

Svjedok Ibrahim Selimović rekao je da je 16. maja 1992. bio u mjestu Sikire, te da je saznao kako se tog dana čula pucnjava i da je “u Zaklopači sve pobijeno”.

On je naveo i kako je njegova majka u večernjim satima 17. maja 1992. došla u Sikire i ispričala kako je, dok su čekali obećani prevoz da napuste Zaklopaču, naišlo vozilo crvene boje, iz kojeg je izašao jedan čovjek i kazao ocu, bratu i amidži da uđu. Prema njegovim saznanjima, nakon pet do deset minuta se začuo rafal.

Selimović je potvrdio da su posmrtni ostaci njegovih srodnika ekshumirani iz sekundarne grobnice u Zaklopači.

U unakrsnom ispitivanju on je potvrdio da zna kako je za događaj s njegovim ocem podignuta optužnica protiv Gvozdena Lukića.

Optužnica protiv Lukića je podignuta i potvrđena 2017., ali je, zbog njegove smrti, Sud BiH prošle godine obustavio taj postupak.

Suđenje će se nastaviti 18. jula.

Najčitanije
Saznajte više
Olović: “Odoh ja, jednom se umire”
Svjedoci Državnog tužilaštva su ispričali kako su čuli da su njihovi srodnici, čije posmrtne ostatke nikada nisu pronašli, 1992. godine odvedeni u Policijsku stanicu u Miljevini po naredbi komandira Miće Olovića.
Glušac i ostali: Za Odbranu nedokazano postojanje širokog i sistematičnog napada
Odbrane Milodraga Glušca i Ranka Babića zatražile su u završnim riječima da njih dvojica budu oslobođeni odgovornosti za zločine na području Prijedora u ljeto 1992. godine.
Bužimkić i ostali: Bio u koloni na koju je zapucano
Muratović i ostali: Čuo da je policija maltretirala zarobljenike