“Sišao sam do komande, kad sam nazvao kuću, onda su rekli: ‘Edo se vratio’, pošto je sin Edin i kćerka Edina, rahmetli. Pitao sam Edu šta je, kaže nije se Edina vratila”, prisjeća se Ahmetašević za BIRN BiH.
Nakon toga, kako priča Ahmetašević, došao je do Gradine, gdje je na Patologiji prepoznao Edinino tijelo. Dodaje da ju je posljednji put vidio to jutro i da se sjetio kako je bila obučena.
Kako kaže, izgubio je potpuno povjerenje u pravosuđe jer, 27 godina poslije, još uvijek nisu procesuirani svi odgovorni za zločine počinjene na Kapiji.
Najmlađa žrtva zločina na Kapiji je dvoipogodišnji dječak Sandro Kalesić. Za njegovog oca Dinu Kalesića svaka godišnjica budi emocije i bol, te mu je s godinama sve teže o ovom događaju govoriti.
Ni on nije zadovoljan radom pravosuđa, ali ni time što se o ovom zločinu, uglavnom, samo govori tokom obilježavanja godišnjica.
“Nema nikakvog pomaka, nikakvog rješenja, ništa. Niko ništa, što se kaže, sistemski niko ništa ne radi. To što mi možemo da pričamo, mi ćemo roditelji pričati na bazi emocije, međutim ono što sistem, što država treba da uradi, ne radi”, kaže Kalesić za BIRN BiH.
Sandro Kalesić. Foto: BIRN BiH
U Tuzli, nedaleko od mjesta jednog od najstrašnijih zločina počinjenih tokom proteklog rata, kada je 25. maja 1995. od granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS) stradao 71 građanin Tuzle i ranjeno njih 200, već dvije godine postoji Memorijalni centar “Kapija”, koji je za roditelje ubijene djece mjesto opomena da se zločini više nikada ne ponove i sjećanja na najtužniji dan u njihovim životima.
U Memorijalnom centru “Kapija” predstavljeni su izvorni dokumenti i građa koja je nastajala neposredno nakon masakra na Kapiji, paneli s isječcima iz dnevne štampe, izvještaji komisija osoba koje su radile na dan tragedije i poslije, portreti stradalih osoba i drugi dokumenti.
BIRN BiH je ranije Memorijalnom centru “Kapija” uručio dokumentarni film i arhivu tekstova o stradanjima civila 25. maja 1995. godine, kao i izvještaje sa suđenja Novaku Đukiću, bivšem komandantu VRS-a, koji danas čine postavku Memorijalnog centra.
Đukić je pred Sudom BiH proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” VRS-a, 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba.
U februaru 2014. pušten je iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primjene zakona – ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. Sud BiH je Đukiću u junu 2014. smanjio kaznu na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud da je osuđeni na liječenju u Srbiji.
Potjernica za Đukićem raspisana je u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.
“Iz nalaza i mišljenja komisije sudskih veštaka koji je dostavljen sudu 14. septembra 2020. godine proizilazi da Novak Đukić u narednih 12 meseci neće biti sposoban da prisustvuje na ročištima pred sudom”, pojasnili su ranije za BIRN BiH iz Višeg suda.
“Kapija” u Srebrenici
Porodice žrtava, predstavnici vlasti i građani Tuzle odat će danas počast polaganjem vijenaca i cvijeća na mjestu stradanja, a u večernjim satima, u 20:55, oglasit će se sirene.
Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja, u saradnji sa engleskom producentskom kućom PINCH Media, režirali su i producirali film “Kapija ‘95”, koji je premijerno prikazan u Potočarima uoči obilježavanja zločina na Kapiji.
Predsjednica Centra za postkonfliktna istraživanja Velma Šarić kaže za BIRN BiH kako ovaj film govori o tragično prekinutoj mladosti, kada su, od granate ispaljene sa Ozrena, stradale osobe prosječne dobi od 23 godine, te da film objedinjava i priču o Bahri Hasanović, kojoj je jedno dijete ubijeno 1992. godine u Srebrenici, a drugo na tuzlanskoj Kapiji.
“Veliki broj izbjeglica je našao utočište u Tuzli, da je Tuzla nekako bila ta prva slobodna teritorija, pored teritorije Kladnja, tako da postoje višestruke paralele i razlozi zašto 24. maja obilježavamo tuzlansku Kapiju u Potočarima”, objašnjava ona.
Pored filma, organizovane su i diskusije o neprocesuiranju počinitelja ovog zločina, ali i generalno o neprocesuiranju ratnih zločina u BiH.
“Samo obilježavanje Kapije u Srebrenici je dio jedne šire, integralne strategije, koju Memorijalni centar zajedno s nama razvija, u sklopu kreiranja strategije koja će nekako u jedinoj državnoj instituciji – Srebreničkom memorijalu – razvijati programe i projekte koji će očuvati sjećanje i na druge ratne zločine, ne samo na genocid u Srebrenici”, kaže Šarić.
