Kada su autori Almira Bećirović i Nazim Ibrahimović sredinom marta predstavljali “Dodatak udžbeniku historije za deveti razred devetogodišnje osnovne škole”, naglasili su da će to biti prvi put da se događaji iz posljednjeg rata nalaze u odobrenom nastavnom planu.

Ali stručnjaci za tranzicionu pravdu koji su posebno fokusirani na nastavne sadržaje o ratnim zločinima a koje je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) zamolila da pročitaju sadržaj teksta, kažu kako ovaj udžbenik neće pomoći pomirenju i da bi mogao dodatno produbiti podjele zbog načina na koji je napisan.

Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odobra za ljudska prava, organizacije specijalizirane za teme tranzicione pravde, na prvi pogled smatra da sadržaj nije primjeren uzrastu djece u završnom razredu osnovne škole.

“Takav jednostran sadržaj prezentiran direktno u nastavi može nanijeti duboku i nepopravljivu štetu učenicima”, kaže on i dodaje da djeca na taj način postaju objektom ideološke indoktrinacije.

Sadržaj Dodatka i njegovo korištenje u devetom razredu osnovne škole odobrilo je Ministarstvo obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona i on je, i on je, prema riječima roditelja, podijeljen učenicima krajem aprila.

Dodatak na 64 stranice obrađuje sadržaje koji se, između ostalog, tiču disolucije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), rata i ratnih zločina u BiH, uništavanja kulturno-historijskog naslijeđa i vjerskih objekata, Dejtonskog sporazuma i okončanja rata, te tekstove o značajnim ličnostima u borbi za suverenitet i nezavisnost BiH.

Naglašena perspektiva žrtve bošnjačkog naroda

Foto: BIRN BiH.

Prema riječima profesorice historije Melise Forić-Plasto, koja se odranije zalaže za korištenje sudski utvrđenih činjenica u nastavnim sadržajima, dodatak udžbeniku u Tuzli je jednoperspektivan i u njemu se između redova iščitava naglašena perspektiva žrtve bošnjačkog naroda. Žrtve i stradanja drugih naroda u BiH se ne spominju, kao ni odgovornost pojedinaca iz Armije BiH za pojedine zločine koja je utvrđena presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Suda Bosne i Hercegovine, objašnjava Forić-Plasto, viša asistentica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

“U više navrata se naglašava da se Armija Republike BiH tokom cijelog perioda ‘agresije’ borila i zalagala za očuvanje teritorijalne cjelovitosti, nezavisnosti i suvereniteta RBiH. Veoma često se u tekstu navode termini ‘agresor’ i ‘agresorske snage’, koje nisu jasno definirane ali iščitavanjem iz teksta može se zaključiti da se misli na JNA (Jugoslavenska narodna armija), paravojne formacije, dobrovoljačke jedinice iz Srbije i Vojsku Republike Srpske (VRS)”, objašnjava ona.

Forić-Plasto trenutno sarađuje s BIRN-om BiH na projektu pravljenja Baze utvrđenih sudskih činjenica o događajima u posljednjem ratu koji bi se mogli koristiti za razvijanje nastavnih kurikuluma. Ona pojašnjava da je dodatak u Tuzli priređen prema konceptu tradicionalnih udžbenika gdje u predstavljanju sadržaja dominira isključiva autorska interpretacija, iako su 2007. sva nadležna ministarstva u BiH usvojila dokument “Smjernice za pisanje i ocjenu udžbenika za osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovini”.

U tim Smjernicama je navedeno da bi “udžbenici trebali biti urađeni da historijski izvori budu uvršteni u sadržaj udžbenika za svaku nastavnu jedinicu i da budu raznovrsni”, objašnjava Forić-Plasto.

“U slučaju Dodatka ovo nije uopšte primijenjeno te na ukupno 64 stranice teksta ne srećemo nijedan historijski izvor koji bi učenici mogli analizirati i koji bi ih mogao potaći na razvoj vlastitog kritičkog mišljenja. Fotografije date u Dodatku imaju funkciju djelimične vizualizacije sadržaja, ali nisu ni u jednom slučaju iskorištene kao historijski izvor za moguću analizu. Također, ni potpisi ispod fotografija nisu ujednačeni i često nije ni navedeno o kojem se mjestu radi”, kaže Forić-Plasto.

Ona je primijetila i složenost teksta i brojnost iznesenih informacija za koje je, pojašnjava, i upitno da li ih učenici devetog razreda, uzrasta od 14 i 15 godina, mogu savladati.

Nesposobnost suočavanja s postkonfliktnim izazovima

Foto: BIRN BiH.

Todorović kaže da dodatak udžbeniku pokazuje nesposobnost bosanskohercegovačkog društva da se suoči s dubokim i ozbiljnim postkonfliktnim izazovima. Za njega je Dodatak još jedan od pokazatelja neriješenih sistemskih problema u društvu u proteklih 26 godina, ovoga puta u obrazovanju.

“Brojni su primjeri, na svim stranama u BiH, brutalne ideologizacije obrazovnog sistema, u skladu s interesima političkih stranaka i njihovih stavova. To su u proteklim godinama pokazale brojne analize, da su udžbenici i nastava podređeni dnevnopolitičkim interesima, te prepuni neistina, falsifikata i sadržaja potpuno neprimjerenih uzrastu”, navodi Todorović.

Najveći dio sadržaja udžbenika usmjeren je na vojne akcije i uspješnost Armije BiH. U njemu, prema uvidu BIRN-a BiH, nisu obrađene sudski utvrđene činjenice iz presuda MKSJ-a i domaćih sudova o zločinima koje su počinili pripadnici ove vojske, niti se spominju logori koje je Armija BiH imala pod svojom kontrolom.

Pojmovi koji nisu utvrđeni u presudama, poput izraza “agresija” ili “srpski agresor”, često se navode u tekstu.

“Pitam se da li su pisci ovog dodatka, u bilo kom trenutku, imali u vidu činjenicu da u mnogim razredima u Tuzlanskom kantonu zajedno sjede učenici srpske, hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, i da li su htjeli ovim dodatkom da direktno podstaknu međuetničku i međureligijsku mržnju kod mladih, podjele i nepovjerenje”, kaže Todorović.

Direktor Izdavačke kuće “Nam” Jasmin Handžić novinarima BIRN-a BiH nije mogao reći detalje o sadržaju udžbenika, ali je napomenuo da je isključivo utemeljen na utvrđenim historijskim činjenicama.

“Sadržaj knjige je isključivo utemeljen na utvrđenim historijskim činjenicama, svim zvaničnim dokumentima, publikacijama i nespornim presudama dostupnim u cijelom svijetu”, kaže Handžić.

Ali u literaturi na kraju udžbenika nije navedena nijedna pravosnažna presuda. Umjesto presuda, navodi se knjiga “Armija, ključ mira” autora Rasima Delića. Njega je Haški sud 2008. nepravomoćnom presudom, kao bivšeg komandanta Glavnog štaba Armije BiH, osudio na tri godine zatvora jer nije preduzeo nužne i razumne mjere da spriječi ili kazni zločine mudžahedina počinjene nad srpskim zarobljenicima u selu Livade i logoru “Kamenica” u blizini Zavidovića u ljeto 1995. godine.

Delić je preminuo godinu i pet mjeseci kasnije, dok je bio na privremenoj slobodi, a Apelaciono vijeće je potvrdilo nepravomoćnu presudu.

Autorska interpretacija događaja

Foto: BIRN BiH.

Autor Dodatka Nazim kaže kako, iako to nije naveo u Dodatku, ne spori da je Armija BiH činila zločine, ali da nije želio porediti “ubistvo jednog čovjeka sa ubistvima hiljada”, navodeći primjere zločina u Foči ili Prijedoru.

“Ja ne bježim od toga da je Armija BiH činila zločine, ali to nije bila politika rukovodstva Sarajeva, odnosno Republike BiH”, kaže Ibrahimović i navodi da “s druge strane imamo potpuno etničko čišćenje stanovništva, onog što je ostalo živo”.

“Uzimimo za primjer Skelane, gdje je muško stanovništvo pobijeno, žene i djeca su prebačeni u Srbiju, Novi Pazar ili Makedoniju. Imate li i jedan takav primjer koji je uradila Armija BiH na bilo kojem prostoru? Da ne govorimo o masovnom kupljenju stanovništva, bijelim trakama i tako dalje”, pojašnjava Ibrahimović.

On kaže da je prilikom izrade koristio presude Haškog tribunala, strane historičare, potom dokumentaciju koju su skupljale agencije pri općinama za istraživanje ratnih zločina, te relevantnu građu koju posjeduje arhiv u Tuzli.

Ali, uprkos presudama, on kaže da se u Dodatku ne navodi ni zločin na Kazanima kod Sarajeva niti drugi zločini koje su počinili pripadnici Armije BiH a za koje postoje pravosnažne presude.

Za ubistva na Kazanima te neprijavljivanje krivičnog djela i počinilaca, tokom i neposredno nakon rata je osuđeno 14 pripadnika Desete brdske brigade Armije BiH, kojom je komandovao Mušan Topalović Caco.

Iz jame na Kazanima nakon rata su, u više ekshumacija, izvađeni posmrtni ostaci 23 žrtve, od kojih je 15 identifikovano, a većina ih je bila srpske nacionalnosti.

“Ono što je rađeno, ja nisam htio da, nisam ustvari ni mogao, preopširno bi išlo, da poistovjetim zločine koje su počinile srpske snage sa zločinima koje je počinila Armija. Ono što je počinila Armija, to je bilo pojedinačno, ekscesi. To nije bila naredba. Od strane srpske strane smo imali namjeru da se istrijebi bošnjačko i hrvatsko stanovništvo”, objašnjava Ibrahimović.

Navođenje zločina počinjenih nad drugim narodima ne znači nužno izjednačavanje zločina, nego ukazuje na činjenično stanje da su se zločini činili na svim stranama, kaže Forić-Plasto.

“Upravo je to opasnost u koju upadaju autori udžbenika smatrajući da će time umanjiti zločin prema vlastitom narodu te se odlučuju da izbjegnu navođenje ovih činjenica iako su iste potvrđene sudskim presudama. Selektivno prikazivanje događaja upravo utiče na kreiranje crno-bijele slike te potenciranje žrtve samo s jedne strane i postavljanje odnosa ‘mi – oni’, gdje su ‘oni’ u pravilu zločinci”, objašnjava Forić-Plasto i dodaje kako je dosljedno navođenje utvrđenih zločina važno jer daje mogućnost analize i komparacije, koje učenici sami mogu sprovesti te kritičkom analizom donijeti zaključke o karakteru zločina, ukazati na sličnosti i razlike, dok analiza i upoređivanje brojki može voditi ka dehumanizaciji žrtava, njihovom nepoštivanju i svođenju na statističku informaciju.

Uprkos Ibrahimovićevoj tvrdnji da je prilikom izrade teksta koristio presude, Dodatak ne navodi primjer u kojem je Sud Bosne i Hercegovine utvrdio naređivanje ubistava koje su počinili pripadnici Armije BiH.

Sudsko vijeće Državnog suda je zaključilo da je Nihad Bojadžić, kao zamjenik komandanta odreda “Zulfikar” Armije BiH, podređenim vojnicima naredio da u jutarnjim satima 16. aprila 1993. napadnu Trusinu, naredivši da niko ne smije ostati živ, a sa obližnjeg brda je rukovodio napadom, ne vodeći računa o civilnim i vojnim ciljevima.

On je osuđen na 15 godina zatvora.

Kada objašnjava kako je birao sadržaj za udžbenik, Ibrahimović, koji je i sam za sebe rekao da je bio pripadnik Armije BiH, govori da se vodio “izjavom jednog od sudija Haškog tribunala gdje je rečeno da su 85 posto zločina počinile srpske snage, deset posto HVO (Hrvatsko vijeće obrane) i pet posto Armija”. Ali na dodatno pitanje u kojem predmetu i koji sudija je izgovorio tu rečenicu, Ibrahimović nije odgovorio. BIRN BiH nije mogao pronaći sličnu izjavu u transkriptima sa suđenja u Haškom tribunalu, dostupnim u digitalnoj arhivi Tribunala.

Bez poticanja kritičkog razmišljanja

Foto: BIRN BiH.

Na kraju svake tematske jedinice u Dodatku, data je samo preporuka za gledanje dokumentarnih i igranih filmova koji obrađuju teme rata od 1992. do 1995. godine bez ikakvih smjernica za analizu i ocjenu, pojašnjava Forić-Plasto.

Pitanja na kraju svake od tematskih jedinica referiraju se isključivo na prethodno iznesene sadržaje te se odgovorima na njih očekuje isključiva reprodukcija iznesenih sadržaja, što zatvara prostor za bilo kakav razvoj kreativno-produktivnih kompetencija kod učenika, odnosno razvoja kritičkog mišljenja, zaključuje Forić-Plasto.

Ministarstvo obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona nije odgovorilo na upit BIRN-a BiH o sadržaju udžbenika. U saopćenju koje je objavljeno na stranici Ministarstva navodi se da je udžbenik, “prema ocjeni recenzenata, usklađen s programskim sadržajima nastavnog predmeta ‘Historija’ za deveti razred i jedini je rukopis koji se prijavio putem javnog konkursa”.

U Misiji OSCE-a u BiH, međunarodnoj organizaciji koja pruža podršku obrazovnim vlastima da osiguraju inkluzivno i kvalitetno osnovno i srednje obrazovanje za svu djecu u BiH, kažu da još nisu imali priliku analizirati sadržaj Dodatka, ali da stručnjak kojeg su angažovali nedavno radi na izvještaju o nalaženju i analizi sadržaja u školskim udžbenicima u BiH u vezi s konfliktom 90-ih godina prošlog vijeka.

“Prema preliminarnim rezultatima predstojećeg izvještaja Misije OSCE-a u BiH, većina školskih udžbenika se čini jednostrana i kao rezultat toga postoji rizik od produbljivanja podjela u bh. društvu”, navode iz OSCE-a i dodaju kako Izvještaj, koji planiraju objaviti kasnije ove godine, obrazlaže da se nastavni sadržaji pripremaju suprotno Smjernicama iz 2006. godine koje zagovaraju objektivne sadržaje koji doprinose pomirenju.

Direktor Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona Nikola Čiča također nije odgovorio na poruke i pozive BIRN-a, kako bi odgovorio na pitanje da li je Zavod dao saglasnost za korištenje udžbenika.

Pedagoški zavod Republike Srpske je u martu zatražio da se dodatak udžbeniku historije povuče iz upotrebe.