Vještak vojne struke Enver Mujezinović kazao je da je za događaje na Čemernom bitno podsjetiti na formiranje paralelnih organa vlasti, donošenja uputstva o organizovanju i djelovanju srpskog naroda, te zadataka na utvrđivanju etničkog prostora i naoružavanja srpskog stanovništva.
“Apsolutno sve što je protivno Ustavu”, rekao je Mujezinović, koji je nalaz i mišljenje sačinio na zahtjev Odbarne Enesa Duraka.
Rekao je da je u Ilijašu još u novembru 1991. Srpska demokratska stranka postavila Marka Kopanju za komandanta odreda, a da je 31. marta naredne godine formirana Srpska opština Ilijaš i preuzeta Stanica javne bezbjednosti (SJB).
“Tada su protjerani svi policajci muslimanske i hrvatske nacionalnosti. Od tada počinju progoni, formiraju se logori…”, kazao je Mujezinović.
Prema njegovim riječima, SJB prestaje da postoji sve do kraja jula ili početka avgusta, nakon što je Ratno predsjedništvo Ilijaša, koje je bilo smješteno u Brezi, donijelo odluku o njenom ponovnom uspostavljanju.
Vještak je kazao da je Prva srpska ilijaška brigada u maju 1992. dobila osam haubica, za koje je iz fabrike “Pretis” isporučeno oko 2.800 projektila.
“To znači da je potrošnja iznosila najmanje 18 projektila dnevno”, naveo je Mujezinović, dodajući da su četiri haubice bile postavljene na planini Čemerno, odakle su područje u dolini držale pod vatrom.
Rekao je da je za opsluživanje haubica i njihovo obezbjeđenje bilo potrebno 60-ak vojnika, koji su bili smješteni u kuće u selu Čemerno, a gdje su bila napravljena i mitraljeska gnijezda. Iznio je podatke u čijim kućama je spavalo koliko vojnika, kako je bila organizovana kuhinja, te kako je u štali bilo skladište municije.
Prema njegovim riječima, sve je to bilo u suprotnosti sa vojnim pravilima, jer su bili razmješteni usred sela. On se pozvao na odredbe po kojima se civili ne smatraju zaštićenim ukoliko se nađu u vojnom objektu ili uz vojne jedinice.
“Svi dokazi govore da je cilj borbenih dejstava bio uništenje borbenih oruđa, a imajući u vidu kako su ta artiljerijska oruđa sijala smrt, to se moralo neutralisati”, rekao je Mujezinović.
Dodao je da je, s obzirom na položaj Čemernog, to moglo biti urađeno jedino diverzantskom akcijom.
Durak je optužen u svojstvu policajca Stanice javne bezbjednosti u Ilijašu i rukovodioca aktivnog i rezervnog i aktivnog sastava Staničnog odjeljenja u Ljubini. Za napad na Čemerno sudi mu se s Džemalom Hadžićem, Teufikom Turudićem, Džemalom Smolom, te Senadom, Harisom i Benjaminom Sikirom, kao i Mirsadom, Nusretom i Mirzetom Bešlijom. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Na ročištu je saslušan Sefedin Suljević, koji je kazao da je bio komandir SJB-a u Ilijašu dok ga krajem marta nisu preuzele srpske snage.
“De facto, SJB više nije postojala”, rekao je Suljević.
Dodao je da je u julu dobio poziv od Ratnog predsjedništva da u Brezi formira SJB Ilijaš radi izdavanja ličnih dokumenata.
Svjedok Akif Ramić kazao je da je bio policajc i da je u maju 1992. u selu Gajevi sreo neke policijske službenike iz Ilijaša, nakon što su SJB preuzeli policajci srpske nacionalnosti.
“Oni su rekli da su se prijavili u Teritorijalnu odbranu”, kazao je Ramić.
Dodao je da je od kraja jula do polovine avgusta bila ofanziva srpske vojske i da se stanovništvo povuklo u Brezu, gdje se priključio stanici policije za čije je formiranje bio zadužen Sefedin Suljević.
Vještak Mujezinović nastaviće s iznošenjem nalaza 28. septembra.
