Predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini Seid Omerović kaže da obilježavanje prije svega predstavlja podršku dokazima međunarodnih i domaćih sudova koji su uz pomoć svjedoka, odnosno preživjelih, utvrdili da su se zločini desili.
“Mi ćemo istrajati na svojoj misiji, ali to mora institucionalno doživjeti neku podršku”, kaže Omerović i dodaje da se obilježavanjem podsjeća na činjenice.
Omerović navodi da je iz godine u godinu sve manje onih koji su bili direktni ili indirektni svjedoci, mada postoji velika zainteresovanost mladih da prisustvuju i budu dio obilježavanja. Naglašava da je prijeko potrebna zakonska regulacija pitanja logoraša u BiH, ali i spomen-obilježje ubijenim na ovoj lokaciji.
“Ploča koja se podigne institucionalno i koja je u dušama onih koji obilježavaju jeste nešto puno više od običnog komada kamena. Nažalost, protekom godina, 224 ubijenih na Korićanskim stijenama u neko doba postanu, nažalost, statistika”, kaže on.
Omerović ističe kako je širenje istine i pravde naša obaveza, ne samo na one koji preživjeli zločine nego isto tako i na mlade, jer se na taj način gradi zdrav temelj države za sve.
Prema presudama međunarodnih i domaćih sudova koje je Detektor analizirao u “Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH”, srpske snage, odnosno policajci iz Prijedora, 21. augusta 1992. na Korićanskim stijenama na planini Vlašić ubile su oko 200 muškaraca, kojima je bilo naređeno da izađu iz autobusa i kleknu na ivici provalije.
Autobusi su prethodno, 21. augusta 1992., preuzeli zatočenike iz logora “Trnopolje”, a pridružila su im se i vozila u koja su se ukrcali ljudi u Tukovima.
U presudama Suda BiH se, između ostalog, navodi da su na tijela ubijenih i ranjenih s vrha litice bacane ručne bombe.
Detektor je nedavno objavio multimedijalnu stranicu o prijedorskim logorima “Arhitektura zatočenja Prijedor 1992.” u kojoj se spominje odvođenje logoraša i ubistva na Korićanskim stijenama.
Munevera Avdić, predsjednica Organizacije porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba “Vrbanja” iz Kotor-Varoši, za Detektor kaže da je važno obilježavanje godišnjice ovog zločina, da se ne smije prekinuti i da se mora prenositi s koljena na koljeno.
“Jednog dana, kad nas ne bude koji smo aktivni u obilježavanjima i sjećanjima na prošlost, treba ostati tradicija”, govori Avdić.
Ona dodaje da je na Korićanskim stijenama pronađeno pet Bošnjaka i Hrvata s područja Kotor-Varoši. Avdić navodi da se prošlost treba njegovati, ali da pravosudne institucije, kao i one zadužene za pitanja nestalih osoba, trebaju raditi svoj posao.
“Nakon 34 godine, još uvijek se traži preko 7.000 građana Bosne i Hercegovine. Pronađeno je kao nigdje u svijetu, ali poručit ću na obilježavanju gospodi iz institucija koja se bavi pitanjima nestalih osoba da li oni rade išta, da li njih interesuje to”, kaže Avdić i dodaje kako je pitanje nestalih osoba u BiH potpuno zanemareno.
I Avdić smatra da je na Korićanskim stijenama prijeko potrebno jedno trajno spomen-obilježje onima koji su tu ubijeni.
Organizatori ovogodišnjeg obilježavanja su Udruženje logoraša “Prijedor ‘92”, Udruženje logoraša Kozarac, Organizacija porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba “Vrbanja” Kotor-Varoš – Travnik, te Savez logoraša BiH.
Darko Mrđa, bivši pripadnik Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Prijedor, zbog ovog zločina je, nakon priznanja krivnje, u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora.
U Sudu BiH je za ovaj zločin pravosnažno osuđeno deset prijedorskih policajaca. Kazne dugotrajnog zatvora od po 23 godine dobili su Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja. Zoran Babić je osuđen na 22 godine, a Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu zatvora. Kazna od 15 godina zatvora izrečena je Željku Stojniću. Damir Ivanković je osuđen na 14 godina, Ljubiša Četić na 13, a Gordan Đurić na osam godina zatvora, i njima trojici su kazne izrečene po sporazumima o priznanju krivnje.
