Postoje priče koje je teško ispričati slikom. Posebno kada govorimo o iskustvu djeteta koje je preživjelo strijeljanje, izgubilo oca i nastavilo živjeti s traumom genocida.
Takva je priča Fahrudina Muminovića, koji je, kao sedmogodišnji dječak, u julu 1995. preživio masovnu egzekuciju u Orahovcu. O njegovom iskustvu Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) i Memorijalni centar Srebrenica producirali su dvadesetominutni film koji će 19. augusta biti prikazan u takmičarskom programu na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu.
Film “Fahrudin” je nastao prema ideji Denisa Džidića, režirao ga je Alen Drljević, a animaciju i montažu je radio Antonio Ilić. U Detektor Iza Objektiva razgovaramo s njima o nastanku filma i željama za njegov put nakon festivala.
Džidić kaže kako je priča o Fahrudinu, kroz različite novinarske forme, i ranije pričana od strane novinara BIRN-a BiH, ali da je postojala želja da se užas onoga što je preživio prenese i na filmsko platno. Pored Fahrudinovog iskustva, film govori i o čovjeku koji se oglušio o naređenje i spasio dječaka.
“Priča o Srebrenici se jako često svodi na brojeve. Na jednu jedinu riječ – genocid. Ne pričamo o svjedočanstvima toliko, ne udubljujemo se u ljudske doživljaje, a posebno ne razmišljamo o periodu prije genocida. O opsadi, svemu što su ljudi preživjeli, pa i o ljudima koji su učestvovali u genocidu, ali i onima koji su tu bili zbog naređenja. I mislim da je važno da uđemo dubinski u taj jedan ‘traumatski paket’. Da to približimo svima i o tome razgovaramo kao o jednom jako kompleksnom događaju”, pojašnjava Džidić.
Ovakav pristup, smatra on, može dovesti do borbe protiv negiranja genocida kao najstrašnijeg zločina koji je počinjen u BiH.
Za Drljevića, ujedno i scenaristu filma, želja je da ovaj film prevaziđe granice bh. publike, te da oni koji ga budu pogledali požele saznati više o Srebrenici.
“Ja se, u svakom slučaju, nadam da niko neće ostati ravnodušan”, kaže Drljević, koji dodaje da je veoma zahvalan filmskoj ekipi, koja se nada nagradi za ovo djelo.
On je priču ispričao očima sedmogodišnjeg dječaka, a upravo animacija, dodaje, možda na najbolji način odslikava djetinjstvo.
Film spaja dokumentarne elemente i animaciju, dječiji, gotovo nježni vizuelni jezik suprotstavljen je iskustvu užasa koji je Fahrudin preživio. Ilić kaže da je bio izazov koristiti tehnologiju i umjetnu inteligenciju.
“Koristili smo tehnologiju koju do sada na ovim prostorima nije niko, i izazov mi je bio kako je koristiti da ne izgleda naivno, da bude upečatljivo”, kaže on.
Film prati priču sedmogodišnjeg Fahrudina, kojeg u devastiranom selu skriva otac Mehmed, ali vojska ih pronalazi i odvodi na stratište. Ranjen u ruku i nogu, dječak preživljava masovni pokolj. Njegov krik za ubijenim ocem, koji dolazi iz gomile leševa, na trenutak zaledi egzekutore. Komandir naređuje ponovno strijeljanje. Vozač kombija, koji je prisustvovao egzekuciji, suprotstavlja se naredbi i ranjenog dječaka odvodi sa sobom. Dok u mraku odjekuju nove salve metaka, kombi s Fahrudinom kreće u neizvjesnost.
Doprinos filmu dali su i producent Emir Suljagić te projekt menadžer Mirza Halilčević. Pored Ilića, animator je Dino Hujić, a online montažu radio je Elvedin Zorlak. Dizajner zvuka je Igor Čamo, muziku potpisuje Duško Šegvić, a ton majstor je Samir Hrković. Dokumentarne kadrove kamerom su zabilježili Amel Đikoli i Faris Dobrača. Glasove za film dali su Igor Skvarica i Mak Softić. Urednici su Semir Mujkić i Džana Brkanić.
Ranijih godina na SFF-u premijere su imali Detektorovi filmovi “Pod zemljom”, “Samir Mehić Bowie – Pisma iz Srebrenice” i “Sanjam ih”.