Gostujući u emisiji Federalne televizije, nekoliko dana nakon tramvajske nesreće u Sarajevu kada je jedna osoba poginula a druga teško povrijeđena, Šteta je rekao kako je “ta priča 2021. krenula oko tajnih ugovora”, a da se do tada “u BiH ili Federaciji nije pričalo o tajnim ugovorima iako je do 2021. godine EBRD, EIB ili Svjetska banka imala više stotina ugovora istih takvih u BiH, ali niko nije pričao o tajnosti”.
“Ne postoji tajni ugovor. Ne postoji nigdje na svijetu. Kako može biti tajni ugovor ako je međunarodni tender raspisan. Ako su na bazi toga tendera prošle kvalifikacije i odabran izvođač. S tim izvođačem potpisan javno ugovor. Uveden u radove, stavljena ploča na kojoj piše izvođač taj i taj, projekat taj i taj, cijena ta i ta… Nema tajnih ugovora”, rekao je Šteta.
Novinari Detektora su se u protekla dva mjeseca, na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama, obraćali Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo i ministru Šteti, tražeći da nam dostave ugovor za rekonstrukciju tramvajskih šina koji je Vlada Kantona Sarajevo u junu 2021. godine potpisala s konzorcijem kineskih kompanija – “China Shandong International Economic & Technical Cooperation Group” (Shandong) i “China Railway No.10 Engineering Group Co.” (CREC 10).
U odgovoru Ministarstva saobraćaja KS-a na pisani zahtjev iz marta se navodi kako se zahtjev odbija jer ugovor uključuje povjerljive komercijalne interese treće strane.
Objašnjeno je kako su se, kao ugovorni organ, obraćali izvođaču radova “da se kao ugovorna strana izjasni o dostavljanju predmetnog ugovora”, kao i da su od izvođača radova dobili odgovor da se u ugovoru nalaze podaci koji “predstavljaju poslovnu tajnu i povjerljiv podatak kompanije”, te da njihovo objavljivanje u javnosti može da dovede izvođača u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju.
“Javnosti je već poznata ukupna cijena ugovora, čime ta informacija u potpunosti zadovoljava interes javnosti, te objavljivanje pojedinačnih cijena iz predmjera i predračuna ni na koji način ne bi doprinijelo interesu javnosti, već bi predstavljalo direktno krešenje odredbi Ugovora između strana”, navodi se u obrazloženju Ministarstva saobraćaja KS-a.
Ministar Šteta nije odgovorio na upit Detektora o tome zbog čega je ugovor još uvijek tajan, uprkos njegovim javnim istupima.
U ranijem istraživanju Detektora je objavljeno kako je Ministarstvo saobraćaja označilo tajnim više od 40 miliona maraka vrijedan ugovor za rekonstrukciju tramvajskih šina u Sarajevu s kineskom kompanijom povezanom s nizom nesreća u ranijim projektima koje su dovele do povrede ili pogibije radnika. Prema pisanju medija, u junu 2017., u periodu pada mosta u Keniji, prilikom gradnje tunela u kineskoj provinciji Yunnan, došlo je do curenja gasa u kojem je smrtno stradalo šest radnika. Dvadesetak dana ranije, u padu velikog krana tokom procesa demoliranja infrastrukturnog objekta u gradu Jinan poginulo je pet radnika, dok je šesti preminuo u bolnici. Druge članice porodice kompanija CREC našle su se pod sankcijama Svjetske banke.
Svako odbijanje pristupa ovoj vrsti informacija, koje nije izvršeno u skladu sa odredbama zakona, te nije potkrijepljeno sprovođenjem testa javnog interesa, izaziva sumnju u ispravnost takvih odluka, smatra Ena Kljajić-Grgić, rukovoditeljica Centra za pružanje pravne pomoći u organizaciji Transparency Internationala.
Ova organizacija je od 2022. godine dobila ukupno sedam upravnih sporova na sudu protiv Ministarstva saobraćaja i veza RS-a, jer im nije dostavljen ugovor koji su sklopili s kineskim investitorom na izgradnji autoputa Prijedor – Banja Luka.
Kljajić-Grgić kaže kako su im tek nakon treće presude iz Ministarstva saobraćaja i veza RS-a djelimično odobrili pristup traženom ugovoru, ali da su ograničili pristup “Prilogu broj 23”, koji se odnosi na finansijski model ugovora, sa obrazloženjem da štiti povjerljive komercijalne interese koncesionara. Zbog toga su, dodaje, bili prinuđeni izjavljivati vanredne pravne lijekove protiv sudskih odluka.
“Ministarstvo je u ponovnim postupcima kontinuirano odbijalo da ispoštuje stavove iz presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, zbog čega smo izjavljivali vanredne pravne lijekove, te se čak obratili i Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Smatramo da odbijanje Okružnog suda da zauzme stav o određenim pitanjima koja su ključna za rješavanje ovog dugogodišnjeg spora, predstavlja povredu naših prava na efektivnu sudsku zaštitu koju garantuje Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama”, smatra Kljajić-Grgić.
Navodi kako su u konkretnom slučaju smatrali da je stav Ministarstva u vezi sa zaštitom povjerljivih komercijalnih interesa restriktivan, jer se radi o pristupu informacijama iz Ugovora o koncesiji koju javni organ u ime građana zaključuje s koncesionarom – pravnim licem privatnog prava, te da je koncesionar od početka bio svjestan da ulazi u ugovorni odnos sa subjektom javnog prava i u tom pogledu da ne uživa zaštitu komercijalnih interesa.
