Revda Halilović rekla je da je napustila Srebrenicu kada je ušla srpska vojska i da je tada posljednji put vidjela supruga Mirsada.
“Rastajemo se 11. jula. On kreće drugim putem, ja drugim”, navela je svjedokinja.
Kazala je da je s dvoje male djece i drugim narodom krenula prema Potočarima kako bi potražili zaštitu UN-a.
“U Potočarima narod jauče, moli, ‘spasite nas’”, prisjetila se Halilović.
Prema njenim riječima, uslovi u fabrici bili su neizdrživi i drugu noć je krenula prema autobusima. Kako je navela, gužva je bila tolika da se sa djecom probijala od 4:00 do 11:00 sati.
Rekla je da su odvezeni do Tišće, gdje su odvajali muškarce, a žene su nastavile pješke.
O suprugu nije ništa saznala dok nije pozvana iz Tuzle kada su pronađeni njegovi posmrtni ostaci.
“Pronađen je u Šekovićima, Bišina brdo, u grobnici”, kazala je Halilović.
Odbrani je potvrdila da je njen suprug bio pripadnik Armije BiH.
Ratko Vujović, Ljubomir Vlačić, Vitomir Pepić, Milovan Ognjenović, Goran Višković, Željko Dupljanin i Vlastimir Golijan, nekadašnji komandanti jedinica i pripadnici Vojske Republike Srpske, optuženi su za pomaganje u genocidu u julu 1995. godine. Optužnica obuhvata pogubljenja 65 zarobljenika u drugoj polovini jula, nakon napada na Srebrenicu, na lokacijama na području Bišine u Šekovićima i kod Piskavice u Vlasenici.
Dragan Đajić rekao je da je 1994. raspoređen u Vojnu policiju Drinskog korpusa. Kazao je da je komandir Vojne policije bio Matić, a da ga je poslije zamijenio Ratko Vujović kao zamjenik ili vršilac dužnosti.
Svjedok je potvrdio da su Željko Dupljanin i Goran Višković bili u Vojnoj policiji. Naveo je da je u Sušici bio objekat Vojne policije.
“Poslije je tu bio neko od zarobljenika kad je bilo u Srebrenici”, rekao je Đajić.
Dodao je da je za vrijeme akcije u Srebrenici bio upućen na obezbjeđenje linija na Kočaru.
Nastavak suđenja zakazan je za 23. januar.




