Branko Zelenović prisjetio se kako je pucano na njegovo selo Brđani i kako je s ostalim muškarcima bio u šumi, dok su žene i djeca ostali u kućama. Poslije tri dana krenuli su prema kućama.
Prvobitno je kazao da su krenuli u Bradinu, a nakon što ga je tužilac Ljubo Badnjar pitao o određenim licima, svjedok se prisjetio da im je bilo rečeno da dođu u Podorašac da daju izajve.
“Odmah su nas stavili u kamion i u logor ‘Čelebiće’… Kad smo došli, dvojica vojnika su otvorila vrata… odmah su počela nas biti. Ruke uz beton i onda su počeli pucati iznad naših ruku i glava”, naveo je svjedok.
Kazao je da je s nekolicinom drugih uveden u jedan šator, odakle su prebačeni u hangar broj šest, gdje je bilo 70 do 80 muškaraca srpske nacionalnosti.
“Vidio sam brata, kojem je glava bila pukla na tri mjesta”, rekao je svjedok, dodajući da su bratu i još dvojici glave bile u zavojima.
Zelenović je ispričao da je u Čelebićima bio zatvoren do 3. septembra i da su on i drugi zatvorenici premlaćivani.
“Kako nije, svaki dan i svaku noć”, kazao je svjedok, dodajući da su posebno tukli Slavka Miljevića iz Bradine.
Tužilac je svjedoka pitao za nekoliko imena, a Zelenović je potvrđivao da su oni ubijeni. Jedan od njih je bio Slavko Sušić.
“Profesor, njega su namučili, da Bog sačuva”, rekao je svjedok, dodajući da je jedno lice bošnjačke nacionalnosti pričalo da su Sušiću eksere zabijali pod nokte.
Tužilac je pročitao iz izjave svjedoka imena lica koja su ih tukla, a među njima i Mitka Pirkića, što je Zelenović potvrdio. Na pitanja Pirkićevog branioca Esada Fejzagića, svjedok je rekao da nije nikog znao kad je došao u logor, ali da je čuo od drugih.
“Samo sam ga jednom vidio kad su rekli: ‘Eno Mitketa Pirkića’”, kazao je svjedok, dodajući da Pirkić nije njega tukao.
Svjedok je rekao da je vidio kada su kod mejtefa u Brđanima dovezeni vojni sanduci. Na pitanja braniteljice Nine Karačić, svjedok je potvrdio da je to ispričao mještanima srpske nacionalnosti i da su poslije toga držali straže kod svojih kuća. Kazao je da je on dobio pušku, a da je njegov brat imao lovačku pušku.
Za zločine na području Konjica optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović i Željko Šimunović. Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima.
Termin za nastavak suđenja biće naknadno određen.
