Na poziv Odbrane optuženog Momčila Pajića, nalaz i mišljene iznio je vojni vještak Martin Frančešević, koji je objasnio da se dvije jedinice istog ranga ne mogu pretpočinjavati jedna drugoj.
“Vojna policija i Izviđačka četa imaju isti rang formacije i svaka izvršava svoje poslove”, rekao je Frančešević.
Za rad Vojne policije, kako je naveo, ključne su tri osobe – komandir Vojne policije, načelnik službe vojne bezbjednosti i komandant jedinice. On je rekao da je načelnik za bezbjednost nadređen policiji u stručnom smislu i da predlaže komandantu njenu upotrebu. Napomenuo je da samo komandant izdaje naredbe o upotrebi Vojne policije, a da načelnik za bezbjednost poslije može izdavati operativna naređenja u skladu s tom naredbom.
Frančešević je rekao da su po sličnom principu regulisani odnosi između načelnika za obavještajne poslove i Izviđačke čete.
On je kazao da je za vrijeme akcije u Novoseocima Radislav Krstić bio komandant Druge romanijske motorizovane brigade, Zoran Marković njegov pomoćnik za bezbjednosne poslove, Momčilo Pajić komandir čete Vojne policije, a Marinko Rajak komandir Izviđačke čete.
Vještak je kazao da je Krstić 21. septembra 1992. izdao naredbu za akciju a da se dan kasnije na Buljukovini, udaljenoj više od kilometra od Novoseoca, okupila skoro cijela komanda, te neki predstavnici civilne vlasti. Prema riječima Frančeševića, komandant je pozvao komandire Vojne policije i Izviđačke čete i dao im zadatke prema stanovništvu koje je već bilo okupljeno u Novoseocima.
“Nema jasnih pokazatelja šta je i kome naredio”, rekao je Frančešević.
Prema njegovim riječima, spominje se da je rečeno da se žene i djeca transportuju prema Sarajevu, a da za sudbinu muškaraca postoje dvije verzije – da budu likvidirani i da se angažuju u radnu obavezu i izmjeste u selo Čavarine.
Vještak je kazao da nije logično da je komandant brigade tada izdao naredbu za likvidaciju kao ni da je to učinio neko od predstavnika civilne vlasti.
“Moja procjena je da postoji još služba bezbjednosti koja ima kapacitet i moć da organizira aktivnosti koje će završiti strijeljanjem… Iz cijele dokumentacije je najrealnije da je služba bezbjednosti bila karika koja je organizirala ovo strijeljanje”, kazao je Frančešević.
On je naveo da je Krstić poslije okupljanja na Buljukovini otišao i da se to dogodilo prije dolaska vozila kojim su odvezeni mještani Novoseoca.
“Taj momenat je bitan… ako je morao napustiti, onda je morao odrediti nekog da ga zamijeni”, rekao je vještak.
Dodao je da su tu bilo prisutno više pomoćnika komandanta, a da on smatra da bi najlogičnije bilo da je pomoćnika za bezbjednost Markovića odredio da ga zamijeni.
Za napad na Novoseoce 21. na 22. septembar 1992. i ubistvo 45 bošnjačkih civila optuženi su Dragomir Obradović, u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, bivši vojni policajac Nikola Koprivica te Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete, a Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice. Radislav Krstić je u Haagu osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja u genocidu 1995. u svojstvu komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske.
Tužilac Ivan Matešić zatražio je dodatno vrijeme da se pripremi za unakrsno ispitivanje kako bi utvrdio koje je tačno izjave svjedoka vještak koristio.
Nastavak suđenja je 4. decembra.
