Projekt izrade novih nadgrobnih spomenika – nišana, koji bi bili postavljeni ispred Memorijalnog centra u Potočarima, inicijativa je Pokreta “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, koje na ovaj način žele ostaviti sjećanje na sve žrtve genocida.
Munira Subašić, predsjednica Pokreta, za Detektor pojašnjava kako su se na ovaj korak odlučile na osnovu odluke Ureda visokog predstavnika kojom je, kako kaže, predviđeno da 30 godina poslije genocida porodice imaju pravo izgraditi obilježja za žrtve koje nisu pronađene.
“Onda smo mi odlučili da želimo napraviti nišane i za ove druge, koji su nestali. A mislim nisu oni nestali, znaju zločinci za njihovu sudbinu i da mi napišemo za svakog ubijenog ime, prezime i isto kao nišane onim koji imaju u Potočarima”, kaže Subašić.
U odluci koju je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch donio 25. oktobra 2000. godine, a kojom je određeno da se zemljište u Potočarima nasuprot Tvornice akumulatora trajno određuje za groblje i svetište, navedeno je da će biti podignuto spomen obilježje onima koji su ubijeni tokom jula 1995. godine u Srebrenici.
“Navedeno groblje će biti mjesto na kojem će se sahranjivati oni koji su ubijeni… i čiji se posmrtni ostaci ne mogu identifikovati, kao i oni čiji su posmrtni ostaci identifikovani i čija rodbina izrazi želju da se sahrane na tom mjestu”, stoji u ovoj odluci visokog predstavnika.
Plan Majki Srebrenice upravo je da, izvan mezarja u Potočarima, postave nove nišane, kao spomenik nestalim žrtvama genocida, za kojima porodice tragaju i 30 godina nakon što se on dogodio.
“Da napišemo velikim slovima: Ovo su ljudi koji su ubijeni 1995. godine, još nikad ništa ne znamo o njima i nismo ih pronašli. Znači, to će biti mislim više osjećajno, kad ljudi dođu i vide toliko broj ljudi koji nisu pronađeni. Među njima ima i djece, i staraca, i žena”, dodaje Subašić.
Ona pojašnjava da Pokret kojim predsjedava ima evidenciju svih ubijenih u genocidu, zbog ranijih aktivnosti koje su provodili, ali da sada ponovo otvaraju proces prijava nestalih i neidentifikovanih. Po završetku tog procesa, prikupljene podatke uporedit će sa svojim evidencijama, čime će biti određen tačan broj nišana koji trebaju biti izrađeni.
Prema podacima Instituta za nestale osobe u Bosni i Hercegovini (INO BiH) broj žrtava genocida koje još uvijek nisu pronađene je oko 700.
“U ovaj broj, svakako, ulaze i posmrtni ostaci 89 NN posmrtnih ostataka, koji su ekshumirani, ali koje do sada nismo uspjeli identificirati. Napominjem da je proces verifikacije još uvijek u toku i da kroz isti još nisu prošle sve žrtve genocida, te da zbog toga ovaj broj nije konačan i da u određenoj mjeri može varirati”, govori za Detektor glasnogovornica INO BiH Emza Fazlić.
Subašić navodi kako sa ovim projektom neće žuriti, te da ne postoji poseban plan kada bi on trebao biti okončan, kako bi bilo prikupljeno što više vjerodostojnih podataka, ali se nada da će taj projekat biti okončan dok su majke Srebrenice još uvijek žive.
“Ne trebaju nikakve nama pare, ništa nam ne treba, niko, jer pare imaju za nišane. Samo nam treba spisak i onda donesemo odluku svi zajedno – Upravni odbor, Memorijalni centar, Savjetodavni odbor, Islamska zajednica i onda da se uradi to”, zaključuje Subašić.
Presudama međunarodnih i domaćih sudova utvrđeno je da je u srebreničkom genocidu više od 7.000 Bošnjaka zatočeno i pogubljeno na različitim lokacijama. Prva masovna ubistva počinjena su u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica. Nakon ovoga, sličan obrazac se u narednim danima ponovio u mjestima Roćević, Kozluk, Pilica i Branjevo.
Nakon ubistava, prema presudama, tijela su smještena u primarne masovne grobnice, da bi poslije, u cilju prikrivanja, premještana i pokopavana u sekundarne i tercijarne grobnice.
Do sada je u mezarju u Potočarima ukopano 6.772 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica.
