Muriz Hasanović je kazao da je u maju 1992. došla naredba da mještani sela Jusići predaju oružje, te da ih je vojska, na čijem je čelu bio Pero Radić, tada odvela na autobusku stanicu.
“Tu su nam držali neka predavanja, kako trebamo predati oružje, kako ne bi pucali jedni na druge. Tu sam vidio Mijića. Imao je kombinezon i automatsku pušku na gotovs, ne na leđima, nego ispred sebe”, kazao je Hasanović.
Dodao je da je tada muškarac iz Niša kojeg su zvali Kapetan rekao da niko ne smije napustiti Jusiće bez dozvole, a da se prijavi ako neko u Jusiće dođe sa strane.
Milan Mijić zvani Mišo optužen je za učešće u ubistvima najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine. Prvobitno je bio optužen s Perom Radićem i ostalima, ali je postupak protiv njega razdvojen te mu je suđenje počelo u januaru ove godine.
Hasanović je rekao kako Mijića poznaje već 50 godina te ga je pokazao i opisao u sudnici.
Nakon autobuske stanice, kazao je svjedok, mještane su odveli u kuće, gdje su u posebne objekte razdvojili muškarce od žena. I tu je, rekao je Hasanović, bio optuženi Mijić.
“Prenoćili smo u kućama. Ujutru su nas odveli u centar sela i opet tražili da se preda oružje, ali neki su već predali tri ili četiri pištolja i lovačke puške. Tu smo bili tri sata, a poslije su nas pustili kućama i rekli da nam neće faliti dlaka s glave”, ispričao je Hasanović.
Na pitanje Tužilaštva šta se desilo 27. maja 1992. godine, svjedok je kazao kako je iz kuće vidio pet tenkova koji su stajali u susjednom selu, s cijevima okrenutim ka Jusićima.
“Prva granata je pogodila moju kuću. Nakon 40 minuta granatiranja počela je pješadija da udara”, rekao je svjedok, koji je potom s još nekoliko mještana pobjegao u šumu, odakle je čuo plač i vrisku iz sela.
“Kad smo se vratili, vidjeli smo ubijene komšije i spaljene kuće. Komšije su bile u civilu. Otprilike 70 spaljenih kuća, od njih 120 u selu. Sutra su vojnici opet došli i krali opremu i stoku”, ispričao je Hasanović.
Kako tvrdi, kasnije je čuo da su žene i djeca prebačeni u Kalesiju, a da su muškarci u selu ubijeni.
“Ako Milan to nije radio, ako nije opalio metka, onda zna ko je”, kazao je svjedok, koji je na upit Tužilaštva rekao da su među ubijenima njegov otac i tri brata.
Na upit branioca Nenada Rubeža svjedok je kazao kako Mijića nije vidio 27. maja 1992. godine, niti je vidio optuženog kako vrši bilo kakve radnje prema nekome, uključujući i maltretiranje.
Na kraju ročišta Mijić je izrazio saučešće svjedoku.
Suđenje se nastavlja 22. oktobra 2025.