Odgovarajući na pitanja Cikotićeve Odbrane, vještak Martin Frančešević je potvrdio da mu je poznato da je u odsustvu optuženog akte potpisivao izvjesni Kemal Džafić, te da u vrijeme borbi koje su se vodile u Bugojnu Selmo Cikotić nije bio u gradu.
Odbrana je upitala vještaka da li se slaže da od polovine augusta do zadnje trećine septembra 1993. godine u svim aktima iz komande Operativne grupe Zapad ne stoji ime optuženog, već “za komandanta“ ime Džafića, na šta je on odgovorio da se ne može sjetiti tačnog perioda, ali da je moguće da je tačan podatak.
Vještaku Frančeševiću su predočena i dva akta iz septembra 1993. godine o ustupanju zatvorenika za koje je on naveo da su isti po sadržaju, a Odbrana je ukazala da se radi o različitim pečatima, kao i da je jedan ovjeren od Ministarstva odbrane, a drugi nije.
Frančešević je pojasnio da je koristio onaj prema kojem se vidi da ga je primila 307. brigada paket-vezom. Advokatica Jesenka Rešidović je pojasnila da ukoliko je taj akt zaprimila 307. brigada, a hipotetički i Opštinski štab Bugojno, onda bi to značilo da bi pošiljalac akta Operativna grupa Zapad trebala imati taj isti akt potpisan i opečaćen. S tim se vještak složio.
“U djelovodniku Operativne grupe Zapad uopšte nije zaveden taj akt“, kazala je Rešidović, a vještak je odgovorio da nije imao priliku vidjeti djelovodnik.
Tužilaštvo tvrdi da se radi o jednom aktu i o istom organu koji ga je izdao – Operativnoj grupi Zapad.
“Ovu naredbu može potpisati komandant ili osoba koju ovlašćuje“, rekao je Frančešević.
Odbrana je uložila prigovor i kazala da taj dokument nije niko vlastoručno potpisao, što je Sudsko vijeće i prihvatilo.
Frančešević je kazao da mu nije poznato da je tog dana, niti dana prije ili nakon sačinjavanja akta, Cikotić bio u Donjoj Jablanici i Dobrom Polju na sastanku sa Seferom Halilovićem i drugim komandantima.
Vještak se nije mogao sjetiti da li je u ratnom dnevniku Operativne grupe Zapad 24. i 25. septembra 1993. evidentirano nešto u vezi sa bjekstvom zarobljenika.
Odbrani je potvrdio da mu je bilo poznato da su se u periodu iz optužnice na području zone odgovornosti nalazili i mudžahedini, odnosno jedinica “El-Mudžahid“. Odbrana je dodala da ova jedinica, iako je formalno bila u sastavu Trećeg korpusa, nije mu i odgovarala. Tužilaštvo je prigovorilo pojasnivši da je vještak spominjao Sedmu muslimansku brigadu.
Dževad Mlaćo je optužen da je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Selmo Cikotić, kao komandant Operativne grupe Zapad Armije BiH, da nije spriječio podređene pripadnike niti poduzeo mjere na njihovom kažnjavanju zbog mučenja i ubistava ratnih zarobljenika. Na teret mu je stavljeno i odvođenje hrvatskih zarobljenika na prinudne radove na prve linije, gdje su neki poginuli, a neki ranjeni.
Odgovarajući na dodatna pitanja tužioca Mladena Vukojičića, vještak je kazao da u materijalima koji su mu bili dostupni nije naišao da se predsjednik Ratnog predsjedništva zaista protivio nekim zaključcima ovog predsjedništva.
Na konstataciju Tužilaštva da su prijedlozi Ratnog predsjedništva bili sprovedeni, poput smjene komandira Vojne policije, on je potvrdio da je komandir bio smijenjen.
“Po meni, to su bila nezakonita i neovlaštena uplitanja, ali su se operativno realizirala“, rekao je Frančešević. Također je dodao da smatra da je Ratno predsjedništvo neovlašteno donijelo odluku po pitanju ratnih zarobljenika.
Odbrana Cikotića je osporila cjelokupan nalaz i mišljenje vještaka, te prigovorila na relevantnost, ali u pojedinim dijelovima i na zakonitost i autentičnost nalaza.
Suđenje će se nastaviti 28. oktobra.
