Odbrana Mićivode je navela kako smatra da Tužilaštvo BiH nije dokazalo navode iz optužnice. Odbrana je analizirala dokaze u vezi s tri tačke koje terete Mićivodu.
Govoreći o jednoj od tačaka, advokatica Sabina Mehić je kazala da nijedan od tri oštećena svjedoka nisu spominjali optuženog, niti su identifikovali ijednu osobu koje su ih tukle. Dodala je i da oštećeni nisu imali medicinsku dokumentaciju.
Osvrnula se, između ostalog, na iskaz svjedoka Vladimira Stjepovića, koji, prema ocjeni Odbrane, nije dovoljno uvjerljiv i logičan.
“Ovo je primjer iz udžbenika kada kažem da Tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo navode iz optužnice”, rekla je Mehić.
Naglasila je kako nije dovoljno navesti u optužnici da je neko trpio snažnu fizičku i duševnu bol i patnju, nego da se to mora dokazati.
U odnosu na tačku prema kojoj je Mićivoda tukao Zorana Vujačića, Odbrana je navela da iskazi nekih svjedoka ne potvrđuju navode iz optužnice, kao i da sam Vujačić nije saslušan.
“Ne postoji medicinska dokumentacija i ne postoji iskaz oštećenog jer nikad nije saslušan na glavnom pretresu, niti je njegov iskaz pročitan”, kazala je Mehić.
Kontradiktornim i nedosljednim je Odbrana Mićivode ocijenila i iskaz oštećenog Milorada Ćukovića za tačku koja tereti Mićivodu da ga je tukao.
“Odbrana, na osnovu svega iznesenog, predlaže Sudu da oslobodi Ramiza Mićivodu svih tački iz optužnice”, rekla je Mehić.
Mićivoda je optužen s Ćamilom Ramićem i Himzom Selimovićem za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. na području Rogatice i Goražda.
Prema optužnici, Ramić je bio načelnik za bezbjednost Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane i kasnije pomoćnik komandanta za bezbjednost Višegradske brigade Armije BiH, Selimović je bio pripadnik organa bezbjednosti i kasnije pomoćnik komandanta IBOG-a za bezbjednost, Mićivoda zamjenik komandira čete Vojne policije IBOG-a, a Dobrača referent za štabno-bezbjednosne i vojno-policijske poslove pri organu bezbjednosti 81. divizije Armije BiH, te kasnije pomoćnik komandanta za bezbjednost ove divizije.
I Odbrana Dobrače smatra da Tužilaštvo nije dokazalo navode iz optužnice, te se osvrnula na dokaze, među kojima i nalaz vještaka vojne struke, koji ukazuje da Dobrača nije bio u komandnoj strukturi nadređeni/podređeni u odnosu na vojne policajce.
Advokat Senad Pizović je, između ostalog, analizirao iskaze više svjedoka.
“Omer Šundić je, kao pripadnik Vojne policije, potvrdio da nije bio dužan postupati po nalozima Mehmeda Dobrače, niti bilo kojeg drugog bezbjednjaka”, naveo je Pizović, dok je za iskaz “ključnog svjedoka” Miodraga Andrića naveo kako smatra da mu se ne može pokloniti vjera zbog kontradiktornosti i nedosljednosti.
Kazao je da su neki svjedoci spominjali i uslove u prostorijama ZOIL-a u Goraždu, te govorili da su oni bili isti za ratne zarobljenike, kao i pripadnike Armije BiH, čak da su ratni zarobljenici mogli primati pakete s hranom.
Ovim je, prema Odbrani, neodrživa teza Tužilaštva o namjernom izgladnjivanju ratnih zarobljenika. Pizović je dodao da su svi na području Goražda u tom periodu, zbog situacije kakva je bila, gubili na tjelesnoj masi.
Advokat Pizović je još rekao i da je prepoznavanje optuženog putem fotografija bilo nezakonito, s obzirom da je optuženi sve vrijeme bio dostupan organima gonjenja.
Kratko se osvrnuo i na završnu riječ Tužilaštva i kazao da su pogrešno interpretirani iskazi svjedoka koji se odnose na Dobraču.
Prvostepena presuda bit će objavljena 27. oktobra.
Suđenje u ovom predmetu počelo je u proljeće 2019. godine.
