Čedo Tošić je posvjedočio kako je 1992. bio komandir Saobraćajne stanice u Sarajevu kada je njemu i njegovim kolegama rečeno da idu svojim kućama. Prisjetio se da je u Bijeljinu stigao u augustu, kada je angažovan na poziciji inspektora u policiji.
Odgovarajući na pitanja tužioca Tarika Crnkića, svjedok je potvrdio da je poznavao rukovodioca Tomu Kovača, koji je obavljao dužnost pomoćnika ministra za poslove policije. Dodao je da je u zgradi Centra službi bezbjednosti (CSB) bilo pet do šest inspektora na prvom spratu, dok je na drugom bila krim-služba i načelnik. U istoj zgradi je, kako je rekao, bila i Državna bezbjednost.
Svjedok je naveo da mu je Kovač dao zadatak da pronađe objekte gdje će njegove kolege biti smještene, te dodao kako on nikada nije išao u naselje Bukreš jer je znao da tamo nema prostora.
U odnosu na septembar 1992. i ubistvo porodica Sejmenović, Sarajlić i Malagić, Tošić je kazao kako je čuo o tim dešavanjima.
“Ujutro sam sreo načelnika SUP-a Branka Stevića, on me upitao: ‘Šta to bi?’, rekao sam: ‘Pojma nemam’, pa je on počeo pričati da su pobijeni neki ljudi”, prisjetio se svjedok te dodao kako je on toga jutra došao na posao u devet sati jer mu je takvo bilo radno vrijeme. Dodao je kako nije dalje ispitivao o tim dešavanjima.
Nakon što mu je tužilac Crnkić pročitao dio iz izjave u kojoj je kazao da se poslije u zgradi SJB-a neslužbeno pričalo o tim ubistvima, svjedok je potvrdio te dodao kako on nema saznanja da je iko vršio uviđaj niti da je iko poduzimao neke radnje.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je izjavio da u slučaju prisustva više pomoćnika komandira u policiji, komandir određuje ko će šta raditi. Izjavio je kako nije logično da Kovač zaboravi takav događaj te dodao kako on nije prisustvovao sastanku kolegija. Negirao je da je iko Stevu Bokarića spominjao u negativnom kontekstu.
Za odvođenje i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine sudi se Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji, Kosti Staniću i Radomiru Mariću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca.
Nebojša Narandžić je ispričao kako je početkom rata bio komandir rezervnog sastava policije, u kojem je bilo 40-ak policajaca. Izjavio je da je o ubistvu tri porodice saznao 1996. godine te da je u grad dolazio samo po gorivo. Prisjetio se da je poznanika Osmana Sarajlića u martu 1992. sreo u odijelu rezerviste.
Svjedok je naveo da Stevu Bokarića zna iz viđenja, da je u tom periodu bio upečatljiv po torbi na desnom ramenu te da je tada bio mršav, sa smeđom kosom.
Odbrani je kazao da Bokarić “nikad ništa s policijom nije imao” i da ga je viđao u civilu.
Suđenje se nastavlja 18. augusta.
