U svakodnevnici Jasne Hadžić još uvijek je živa uspomena na njenog oca Esada, kojeg je posljednji put vidjela prije 33 godine, na kapiji logora “Barutni magacin” u Kalinoviku. Sa tri i po godine posljednji put je zagrlila svog oca, a taj zagrljaj najsnažniji je osjećaj koji je prožima i danas.
“Kad se pojavim pred kapijom ‘Barutnog magacina’, svaki put pomislim – srest ćemo se, vidjet ćemo se još jednom. Ovaj put možda ga zapamtim, možda on mene zapamti”, priča Jasna kroz suze.
Oca Esada sjeća se kroz maglu, kao i njegovog brata Enesa, koji su prvobitno bili zatvoreni u Osnovnoj školi “Miladin Radojević”, koja je služila kao zatočenički objekat početkom rata u Kalinoviku. Odatle su prebačeni u “Barutni magacin” na Jelašačkom polju, objekat u kojem je, prema presudama Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, do početka augusta bilo zatočeno stotinjak muškaraca Bošnjaka, od kojih su mnogi žestoko premlaćivani.
Jasna, njena majka i maloljetni brat iz Kalinovika su pobjegli kroz šumu do planine Bjelašnice, gdje je pronašla utočište od ratnih strahota. Danas živi nadomak Sarajeva.
“Posljednji put kad smo nas dvije vidjele oca u ‘Barutnom magacinu’, on je uspio u rukav od košulje ugurati jedan papirić od cigare, i napisao je poruku mojoj majci da čuva djecu i da se više ne vraća, da pobjegne, a s njima šta bude, jer očigledno neće živi izaći odatle”, govori Jasna.
Upravo na Bjelašnici, mjestu koje im je postalo utočište, Jasna i njena porodica saznali su sudbinu logoraša iz Kalinovika – odvedeni iz logora i strijeljani. Jedini preživjeli svjedok strijeljanja Fejzija Hadžić kazao im je da su odvedeni na lokalitet Tuzlakova štala, gdje su ih vojnici strijeljali, a potom posmrtne ostatke zapalili.
Činjenice o ovom zločinu utvrđene su u presudama Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) osuđenom na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina, te nekadašnjem predsjedniku Narodne skupštine RS-a Momčilu Krajišniku, osuđenom na 20 godina zbog ratnih zločina u BiH. U njima se navodi da su srpski vojnici prozvali oko 25 zatočenih Bošnjaka i odvezli ih u selo Ratine, na području Foče, gdje su ih zlostavljali i ustrijelili sve osim jednog od njih, a potom i zapalili tijela ubijenih.
“Barutni magacin” u Kalinoviku. Foto: Detektor
Samir Vranović, čiji otac Salko je jedan od ubijenih na ovom lokalitetu i koji se danas za pravdu bori kao predsjednik Udruženja “Istina – Kalinovik ‘92”, kaže kako je 5. august ključni datum za zločine u Kalinoviku.
“Tog dana je ubijeno više od 80 Bošnjaka, civila iz logora ‘Barutni magacin’. To je dan kada je došlo do totalnog etničkog čišćenja i ubistava na području opštine Kalinovik”, govori Vranović.
On podsjeća da su, osim na lokalitetu Tuzlakova štala, zarobljenici odvođeni i na lokacije Mehka brda i tuneli Miljevina, kao i da još uvijek porodice tragaju za posmrtnim ostacima 42 osobe.
Vjerski program koji organizuju na ovaj datum u Istiklal džamiji u Sarajevu u 17 sati, pojašnjava, način je kako da sačuvaju od zaborava zločine koji su se dogodili, ali i žrtve.
“To je jedini način kojim pokazujemo da ih nećemo zaboraviti. Moramo jednostavno imati kulturu sjećanja, stalno podsjećati šta se dešavalo u tom ratnom periodu. Želimo da poručimo da nisu zaboravljeni i da ćemo na sve moguće načine tražiti nestale”, dodaje on.
Samir Vranović. Ekshumacija grobnice Kalinovik. Foto: Detektor
Dok tragaju za očevima, bol im, navode sagovornici Detektora, povećavaju i negiranje ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca, koji su u njihovom rodnom gradu izraženi. Na samom ulazu u Kalinovik već godinama, kao podsjetnik na zločine, stoji mural Ratka Mladića, koji je također rođen u ovom mjestu. Višegodišnji pokušaji da mural bude uklonjen, ali i neuspjeh u procesuiranju svih odgovornih za zločine dodatna su rana za porodice žrtava.
“Poduzet ćemo sve vezano za uklanjanje murala Ratku Mladiću, jer mnogo utječe na povratnike i porodice. Ujedno, tražit ćemo hitno procesuiranje ključnih ljudi, koji se nalaze u Srbiji, da tužilaštva BiH i Srbije napokon podignu optužnicu”, poručuje Vranović.
Sud BiH je osudio Ratka Bundala na kaznu dugotrajnog zatvora od 22 godine, dok su u istom predmetu osuđeni na 15 godina Neđo Zeljalja i na sedam godina Đorđislav Aškraba. Slavko Lalović je osuđen na pet godina, Novica Tripković, između ostalog i zbog zločina u Kalinoviku, na jedinstvenu kaznu od 20 godina, te Krsto Savić, kojem je, osim za Kalinovik, kazna od 17 godina izrečena za zločine počinjene u Nevesinju, Gacku i Bileći. Apelacioni sud u Beogradu je na pet godina zatvora osudio Dalibora Krstovića.
Optužbi za zločine u Kalinoviku su presudama Suda BiH oslobođeni Milan Perić, Spasoje Doder, Predrag Terzić, Aleksandar Cerovina i Zoran Bjelica.
Porodicama nije dozvoljena ni izgradnja spomenika na mjestu nekadašnjeg logora “Barutni magacin” i tek privremena posjeta koja im bude odobrena od općinskih vlasti način je kako da posjete mjesto zatočenja svojih najmilijih.
“Vjerujte mi, to je bio šok da vi vidite tragove da su ti ljudi zaista bili u tom logoru, gdje su pisali svoja imena na zidovima, ostavljali crtice koliko su dana i mjeseci proveli tu. Da vidite tragove krvi na zidovima, da su oni bili mučeni tu, da su izgladnjivani”, govori Jasna.
Slike oca koje čuva i nada da će jednog dana pronaći njegove kosti glavni su joj motiv u borbi za istinu i nastojanje da u Kalinoviku porodice dobiju mjesto na kojem će moći izgraditi spomenik ubijenima. Ali dok se danas igra sa svojom kćerkom, kaže, tek shvata koliko joj nedostaju otac, njegov zagrljaj i toplina.
“Teško je kada znate da niste dobrodošli u svoje dvorište, u svoju avliju. Niste dobrodošli da oživite svoje uspomene. Svaki put je neka nelagoda kada dođete u Kalinovik i dočeka vas mural Ratka Mladića. Dočeka vas ratni zločinac i onda vas vrati opet u neku prošlost koja je jako teška za nas sve”, navodi Jasna.
U Bazi sudski utvrđenih činjenica koju je objavio Detektor navodi se kako su kao počinioci zločina u Kalinoviku označeni srpska vojska i policija. Prema presudama, Bošnjaci iz ovog grada od početka rata su bili zatočavani u različite objekte, u kojima su mučeni i izgladnjivani, dok su žene silovane, a tokom rata razorene su i sve džamije u ovom gradu.
Tokom napada VRS-a u Kalinoviku granatirana su, spaljena i zauzeta brojna sela na području ove općine, a u tim napadima su poginuli mnogi seljani, među kojima starci i žene.