Mevludin Orić je posvjedočio da je zarobljen poslije pada Srebrenice, nakon što je upao u zasjedu kod Konjević-Polja, te da su on i drugi zarobljenici sa rukama za vratom dovedeni do otkupnog magacina. Svjedok je ispričao kako su dovedeni pred školu “Vuk Karadžić” u Bratunuc pred kojom je prenoćio u autobusu. Rekao je da je čuo jeku i zapomaganje dok su zarobljenike odvodili u školu iz koje se niko nije vratio.
“Sjediš, slušaš i čekaš kad ćeš ti“, kazao je Orić.
Ujutro im je rečeno da idu na razmjenu, ali su povedeni prema školi u Orahovcu. Orić je posvjedočio da su u sali “nabijenoj” zatvorenicima bile poredane klupe i na jednoj mitraljez 184 uperen ka njima. Ispričao je da su se oko mitraljeza mijenjali različiti vojnici.
Orić je ispričao kako su dvojica zarobljenika natjerani da ostalima stave povez na oči i daju po lončić vode, nakon čega su ukrcani u kamione. Rekao je da je on uspio skinuti povez sa očiju i vidjeti kako ih prati crveno auto u kojem su bili muškarci sa automatskim puškama, a s njim je na kamionu rođak Hariz Habibović.
Kada su izašli na livadu, kako je rekao svjedok, postrojili su se i tada mu se obratio Hariz govoreći da će ih sigurno pobiti. Orić kaže da je tada počelo pucanje rafala i prisjetio se kako je Hariz odmah zapomagao, te da mu je pao na kičmu dok je on u trzaju pao na zemlju.
“Osjetio sam da drhti, ječi na meni. I gotovo. Onda se ušutio”, posvjedočio je Orić da je tada osjetio toplinu i krv na leđima.
Ispričao je kako je čuo da autobusi nastavljaju dovoziti zatvorenike koje su kasnije strijeljali. Nakon što su dvojica pokušala bježati, kako je naveo Orić, počeli su opet pucati na ljude koji leže na zemlji, jer “nisu dobro završili posao”. Ispričao je da nije mogao vjerovati da ga je metak opet promašio kada mu je prišao vojnik sa puškom. Rekao je da je nakon nekog vremena ustao u noći, kada se vojska povukla.
“Vidim punu livadu mrtvih ljudi”, rekao je i ispričao kako je čuo ispred sebe glas čovjeka koji traži obuću.
Kasnije su zajedno, kako je ispričao Orić, pobjegli pored grobnice kroz šumu, a njegov put je trajao sve do 21 jula. Orić je rekao da je tada izgubio 200 članova porodice i da je polubrata našao u grobnici u Novoj Kasabi, a da su očeve kosti pronađene u sedam grobnica.
Orić je svjedočio na suđenju Lazaru Ristiću, Mladenu Mihajloviću, Sretenu Miloševiću, Dragoji Ivanovića te Stanoji i Milorada Birčakovića koje optužnica tereti da su pomagali i podržavali organizovano ubijanje bošnjačkih muškaraca u Orahovcu 13. i 14. jula. Oni su optuženi za pomaganje u genocidu.
Ristićevoj Odbrani je, između ostalog, potvrdio da su držali liniju na Buljimu i da je u koloni ka tamo bilo ljudi sa oružjem. Svjedok je potvrdio da je bio pripadnik Armije BiH te da mu je rođak Naser Orić bio komandant 28. divizije. Rekao je da Orić nije bio u koloni, ali jeste njegov zamjenik.
Presudama Međunarodnog suda u Hagu i Suda BiH Naser Orić je oslobođen optužbi za zločine na području Srebrenice.
Odbrani Sretena Miloševića je, između ostalog, rekao da je bila naredba da se krene za Tuzlu i da ljudi u koloni nisu bacali oružje. Potvrdio je da je Vojna policija došla sa zatvorenicima u Orahovac, ali ih tamo nije viđao.
Suđenje se nastavlja 15. maja.
