Miloš Šavija je ispričao da je 1992. godine, kao uposlenik Službe nacionalne bezbjednosti Republike Srpske, prikupljao obavještajno-bezbjednosne podatke, između ostalog, o dešavanjima u logoru u kasarni “Ahmet Fetahagić”. Tužiteljica Sanja Jukić mu je prezentovala depeše i informacije koje je sastavio.
Govoreći o svojim saznanjima, Šavija je kazao da su se u kasarni dešavala nehumana maltretiranja, premlaćivanja i ubistva, a da su Asim Hamzić i Hajrudin Halilović prednjačili u tome.
“Njih dvojica su bili lideri u tom nehumanom ponašanju”, naveo je Šavija.
To su imena koja će, kako je rekao, pamtiti iz 1992. te je spomenuo i Samira Selimovića, Amira Murtića i Miralema Čengića.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović zvani Domac i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Na pitanje Odbrane zašto na ranijim saslušanjima nije spominjao Amira Murtića ako su mu ta lica dobro zapamćena, svjedok je kazao da se u tom momentu njega nije mogao sjetiti.
Maid Avdičević je posvjedočio da je radio kao vozač u kasarni “Ahmet Fetahagić” te da je bio zadužen da vozi Hamzića i povremeno Halilovića.
Tužiteljici Jukić je objasnio da je u kasarni saznao da Halilovića zovu Mrčo, te je optuženog identificirao u sudnici.
Uz lokalitete na koje ga je vozio, Avdičević je rekao kako ga je odvezao i u Rovinj u Hrvatskoj, gdje je Halilović ostao, dok je on nastavio ka Ljubljani. Halilovića je, kako je kazao, ponovo vidio deset do petnaest dana po povratku u Visoko.
Na pitanje optuženog Halilovića, svjedok je rekao da se poznaju od juna te da ne zna kad je u Armiju BiH došao Brano Kisić, koji se mijenjao s njim na poslu vozača.
Suđenje se nastavlja 23. aprila.
