Adil Đulić kazao je da je imao 12 godina u proljeće 1992. kada su bili dva mjeseca okruženi srpskim snagama, da su tenkovi prolazili kroz selo Đulići i da zna da su vršeni pregovori sa Vinkom Radovićem.
Ispričao je da je 1. juna 1992. sa svojom porodicom krenuo u pravcu Sapne na slobodnu teritoriju i da je sljedeće jutro na raskrsnici stajalo oklopno vozilo na kojem je bio vojnik sa megafonom koji je rekao: “Okrećite prema Bijelom Potoku, prema Đulićima”, te da je uslijedilo negodovanje naroda.
Đulić je rekao da je u koloni krenuo prema Bijelom Potoku, držeći oca za ruku, i da je počelo pretresanje, te da je policajac u svijetloj košulji udario njegovog rođaka puškom u lice jer je kod njega našao čakiju.
Vidio je, kako kaže, čovjeka koji se borio s nekim vojnikom za pušku. Neko je iz mase rekao da je to bio Junuz Mailović, a Đulić kaža da je vidio kako ga odvode iza garaže i da se čuo pucanj.
“Dok se to dešavalo, ja sam zadnji put držao oca za ruku”, kazao je svjedok.
Naveo je da je bio u drugom kamionu gdje su bile žene, djeca i stariji ljudi koji su otišli u pravcu Memića, pa pješke do slobodne teritorije. On je kazao da su i u Memićima razdvojene curice koje su u toku dana puštene.
Tijelo oca Ahmeda i djeda Agana nije pronašao.
Odbrani je pojasnio da su policajci bili prisutni i na raskrsnici i Bijelom Potoku.
Svjedokinja Razija Grahić je ispričala da je na putu prema Bijelom Potoku vidjela autobuse “Autotransport” te da je razdvojena na Bijelom Potoku od svog sina Hazima, koji je imao 16. godina, i muža Refika. Ona je kazala da je s mlađim sinom i svekrvom otišla u drugi kamion za Memiće u jednu halu, te su odvezeni u Tuzlu.
Grahić je ispričala da je svekar Ibro ostao u kući, te da su ga srpske snage pokupile, ali da je poginuo uslijed međusobne pucnjave. Njegovo tijelo je pronašla, kako je kazala, bosanska vojska i zakopala ga, te je prebačen u Đuliće.
Tijela muža i sina pronašla je u masovnoj grobnici “Crni vrh”, a sahranjeni su u Memićima.
Navela je da je Vinko Radović dolazio kod njenog oca Sulejmana kući.
“Vinko Radović je tražio ključeve”, kazala je svjedokinja misleći na ključeve autobusa.
Odbrani je pojasnila da u ranijem iskazu nije navodila Radovića jer joj je rečeno da govori samo o svom djetetu.
Radović je optužen s Dragomirom Vasićem i Petkom Panićem za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika.
Svjedokinja Ismeta Smajlović kazala je da su na Bijelom Potoku srpske snage udarale muškarce palicama.
“Mog oca su udarali po glavi jer je imao kapu beretku”, kazala je svjedokinja.
Navela je da je vidjela kako odvode dvojicu komšija iza “Džemailove kuće”, te da se čuo pucanj. Ona je s mlađim sinom otišla u jedan kamion, a njen stariji sin i muž u drugi. Njihove posmrtne ostatke pronašla je u masovnoj grobnici “Crni vrh”.
Smajlović je kazala da je vidjela Radovića i u Klisi i Bijelom Potoku.
“Bio je glavni za naš narod… U štabu naredio da se popišu ljudi i da idu na Bijeli Potok”, kazala je svjedokinja.
Odbrani je pojasnila da je Radović bio u šarenom odijelu i da je imao oružje na Bijelom Potoku, te da nije vidjela da je nešto radio.
Svjedokinja Halida Salkanović kazala je da je bila u osmom mjesecu trudnoće kada je zbog sigurnosti u maju 1992. otišla kod svojih roditelja u Klisu da se porodi.
Ispričala je da je 1. juna 1992., sa bebom od šest dana u rukama, otišla na Bijeli Potok, vidjela kako su jednog čovjeka odveli iza garaže i čula pucanj, te da je uslijedilo razdvajanje i pretresanje. S majkom i snahom je na kamionu došla u školu u Memiće, a da su odatle prema Kalesiji.
Suđenje se nastavlja 22. aprila.
