Đorđo Krstić, nekadašnji podoficir Jugoslovenske narodne armije (JNA), kazao je da se 2. maja 1992. u popodnevnim časovima čula pucnjava po objektu Komande Druge vojne oblasti i da je granata proletjela kroz kancelariju, nakon čega je ranjena jedna osoba. Rekao je da su dobili informaciju da je napadnut Dom JNA.
Ispričao je da im je u Komandi, u kojoj su uglavnom, kako je kazao, bili civili, 3. maja 1992. godine pukovnik Miro Sokić rekao da će izaći bezbjedno i da će ih UNPROFOR sprovesti i da iz Lukavice dolaze vozila po njih.
Krstić je naveo da je bijelim vozilom UN-a došao Alija Izetbegović, njegova kćerka, ministar unutrašnjih poslova Alija Delimustafić i Zlatko Lagumdžija, te da im se u parku obratio Izetbegović.
“Prišao je nama, kaže: ‘Kako ste?’ Kaže: ‘Ne brinite, sve će biti uredu, izaći ćete’”, prisjetio se svjedok.
Braniteljica Marsela Bajramović je podsjetila svjedoka da nikada u ranijim iskazima nije spominjao da im se Izetbegović obraćao, a Krstić je kazao da im se poslije obratio te da ga niko nije ni pitao ranije o tome.
Na kamione iz Lukavice, rekao je, tovarili su nužne stvari i stambenu arhivu, te da im je kazano da sklone lično naoružanje, da ne bi provocirali. On je pušku, kako je rekao, stavio pod noge u kamion. Opisao je da se nalazio u devetom kamionu po redu, odmah iza sanitetskog vozila, i da im je kod mosta na Drveniji put presječen kontejnerom, da su im prišle “Zelene beretke”, postrojavali sve iz vozila kod sinagoge i škole, te da su ih počeli gaziti.
Kazao je da je jedan vojnik otvorio vrata sanitetskog vozila, te da se raspravljao s nekim i da je bila rafalna pucnjava po sanitetu, kada je vidio da je jedna osoba pogođena.
Rekao je da su postrojeni ležali kada ih je 20 ili 30 vojnika podiglo s trotoara, te je svjedok čuo raspravu kada je Jovan Divljak govorio: “Ne pucaj!”
“Moju su grupu odveli u Republički MUP, pa u FIS”, kazao je svjedok.
Krstić je rekao da su ih u FIS-u udarali vojnici koji su bili raznoliko obučeni, ali da su svi imali beretku. Vidio je da su jednog vojnika iz Foče vezali za vratilo, a vojnika iz Niša, za kojeg saznao da su ga tukli zbog uniforme, donijeli su u ćebetu.
Svjedok je kazao da su, dva ili tri dana po dovođenju, izašli iz Sarajeva do Lukavice UN-ovim vojnim autobusom u koloni kroz centar grada, preko Čengić-Vile.
Krstić je svjedočio na suđenju Kerimu Lučareviću, optuženom u svojstvu komandanta Vojne policije Republičkog štaba Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Na teret mu je stavljeno da nije preduzeo mjere na kažnjavanju počinilaca ubistava i ranjavanja tokom napada na kolonu vojnika i civila zaposlenih u JNA 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici, kao i njihovog zlostavljanja.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Krstić je kazao da Izetbegović nije prinudno odveden sa aerodroma, već da ga je JNA sklonila da ne bi nastradao.
Odbrani je rekao da nije znao da je 2. maja 1992. napadnuta i zgrada Predsjedništva.
Suđenje se nastavlja 11. aprila.
