Goran Šojić kazao je da je živio u bijeljinskom selu Balatun i da je otišao na obalu Drine kada je čuo da su tamo počinjena ubistva.
“Vidio sam u nekoj šikari jednu dječiju jaknu, plavu, plavo-bijelu, vidio sam jedan patron od lovačke puške i dva, tri tijela uz samu obalu”, naveo je Šojić.
On je kazao da obala Drine varira i da je, ako je bilo još tijela, moguće da ih je voda odnijela. Potvrdio je da su kružile priče da su ubistva počinjena zbog smještaja.
Na pitanja branioca Radivoja Lazarevića, Šojić je rekao da je moguće da je od 1. septembra na snazi bila dozvola lova na divlje patke, kao i da se mogu naći patroni s obzirom da ima lovaca. Tužiocu Ivanu Matešiću je kazao da te prilike nije vidio perje kao ni divlje patke.
Šojić je svjedočio na suđenju Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, na teret se stavljaju odvođenja i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine.
Na poziv Tužilaštva o israživanju ratnih zločina na području Bijeljine svjedočio je novinar Jusuf Trbić, koji je kazao da je prikupljena saznanja objavio u tri knjige. On je ispričao kako je iz Bijeline uspio pobjeći nakon što je premlaćen, a da je po povratku 2000. prikupljao podatke o zločinima uglavnom od žrtava.
Odvođenje i ubistvo 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić iz Bukreša, kako je naveo, je najveći pojedinačni zločin. Rekao je da je ubijeno sedmoro djece i osam žena.
“To su bili najmirniji i najnedužniji ljudi na svijetu”, kazao je Trbić.
Prema njegovim saznanjima, ubijanja na obali Drine izvršili su pripadnici jedinice “Pahuljice”. Rekao je da je razgovarao i sa Nusretom, sestrom ubijenog Osmana, koja je ispričala kako je sa suprugom išla kod načelnika policije koji im je rekao da je bolje za njih da ne pitaju mnogo.
Trbić je ispričao da je 2005. na jednoj od komemoracija advokat Duško Tomić, koji u postupku brani Bokarića, donio pismo naslovljeno “Pismo čovjeka bez sna”, u kojem je izvjesni učesnik u zločinima otkrio detalje i imena odgovornih.
“To je čovjek kojem je proradila savjest. Pismo je objelodanio Duško Tomić, bio sam mu zahvalan, jer je to pokrenulo cijeli proces”, rekao je svjedok.
Naveo je da je u pismu spominjan Bokarić kao čovjek koji je dolazio u Bukreš. Rekao je da je on u knjizi naveo da je čuo kako se Bokarić uselio u jednu od kuća iz koje su odvedeni ljudi, ali da je kasnije saznao da to nije tačno nego da je stanovao u blizini.
Svjedok je braniocu Tomiću kazao da je saznao da je zamjenik direktora Državne bezbjednosti u Bijeljini dobio nalog da ukloni leševe.
Odbranama je potvrdio da u septmbru 1992. nije bio u Bijeljini i da saznanja iznesena u knjigama zasniva na pričama drugih. Branilac Lazarević pitao ga je da li je razgovarao i sa jednim očevicem ubistava, na šta je svjedok rekao da je pričao a jednim policajcem koji je bio na obezbjeđenju u Bukrešu.
Braniocu Slobodanu Cvijetiću je potvrdio da je osuđen za klevetu, navodeći da je to bilo samo zbog toga što je Rasima Jusufovića nazvao Bošnjakom, za koga je inače naveo da je bošnjački kvisling.
Braniteljica Nina Kisić sugerisala je da se u dijelu knjige koji je tužilac uložio u dokaze svjedok ne poziva na osobe od kojih je dobio saznanja. Trbić je rekao da se uglavnom pozivao.
Suđenje se nastavlja 7. aprila.
