Optuženi je, svjedočeći u vlastitu korist, rekao da je 1987. otišao da radi u Zagreb, te da je u Derventu došao u aprilu 1992. godine.
“Došao sam da izvučem roditelje. Kuća u Gornjoj Lupljanici je bila na liniji. Dobio sam dva tjedna odmora od firme“, ispričao je Grubišić.
On je kazao da je tada u Derventi dobio maskirnu uniformu i pušku “tandžaru“.
Sudskom vijeću je precizirao da tada nije bilo Hrvatskog vijeća obrane (HVO), da se radilo o Teritorijalnoj odbrani i da njegovog imena nema u evidencijama HVO-a.
“Nije me zanimalo da li su postojali logori. Ni na kog nisam pucao. Vidio sam u aprilu 1992. Gegala u Derventi. Imao je automatsku pušku i bio u maskirnoj uniformi. U uniformi sam otišao iz Dervente u aprilu ili maju“, kazao je optuženi.
Ispričao je da je prvi put u Derventu poslije rata došao 2000. godine i da je u nekoliko navrata razgovarao sa svojim imenjakom koji ima nadimak Gegalo.
“Zvao me prekjuče. Rekao mi je da ga je zvala policije iz Dervente da dođe u Brod, ali da od toga nema ništa“, rekao je optuženi.
Optuženom je tužilac Slavko Krulj predočio iskaz koji je dao u zagrebačkoj policiji početkom 2015. u kojem je naveo da nije počinio djela koja mu se stavljaju na teret u zamolnici.
Prema navodima dobojskog Okružnog Tužilaštva, optuženi Jure Grubišić zvani Gegalo, bivši pripadnik HVO-a, tereti da je učestvovao u zlostavljanju i premlaćivanju civila srpske nacionalnosti.
Svjedok Odbrane Živko Tadić kazao je da poznaje Juru Grubišića i da je bio dobar s njegovim ocem, te da je on dolazio u Derventu “čim je rat stao“.
Na pitanje Sudskog vijeća, svjedok je rekao da prisutni u sudnici nije Gegalo i da je njegov nadimak Cika.
Tadić je tokom ispitivanja tužioca rekao da od sredine marta 1992. godine nije bio u Derventi.
Svjedok Marko Marković je ispričao da se bavi izvornom muzikom i da dobro poznaje Gegala s kojim je svirao.
Marković je rekao da Jure Grubišić zvani Gegalo živi u Petrinji u Hrvatskoj i da mu je u jednom od telefonskih razgovora rekao da “nema potrebe dolaziti u Derventu“ i da “ne smije doći jer ga optužuju da je tukao Srbe.“
Prije iskaza optuženog i svjedoka Odbrane, Tužilaštvo je pročitalo izjavu iz istrage Svetislava Topalovića u kojoj je naveo da od osnovne škole poznaje Juru Grubišića zvanog Gegalo, koji ga je nakon zarobljavanja u bivšem Domu JNA u Derventi, udario kundakom puške i gurnuo mu glavu u začepljenu wc šolju.
Tužilac je pročitao iskaz Pere Đukića u kojem je ispričao da je zarobljen 17. aprila 1992., da ga nije tukao Jure Grubišić zvani Gegalo i da ne zna da li je udarao druge zatvorenike.
Branilac Jozo Barišić kazao je da su ovi svjedoci naveli da je Jure Grubišić imao nadimak Gegalo, te da je njegov pokojni profesor Pero Đukić znao prilike u Derventi, te da je nesporno da je mislio na Gegala koji je svirao violinu.
Dokazni postupak je Tužilaštvo završilo izvođenjem materijalnih dokaza, među kojima su podaci o prebivalištu optuženog u Hrvatskoj, zapisnik o njegovom saslušanju u zagrebačkoj policiji, te zapisnici o prepoznavanju.
Advokat Barišić je naveo da su svjedocima ponuđene fotografije Jure Grubišića iz 1980-ih godina, dok su im predočene fotografije Jure Grubišića zvanog Gegalo s društvene mreže Facebook iz 2024. godine.
Sud nije prihvatio prijedlog Odbrane da se saslušaju neki od svjedoka koji su vršili prepoznavanje Grubišića.
Tužilac Krulj je potom izmijenio optužnicu u kojoj se sada navodi da je optuženi – kundakom puške i bejzbol palicom s drugim pripadnicima HVO-a i Hrvatskih obrambenih snaga – od maja do juna 1992. godine u logoru “Rabić“ tukao Milivoja Stojakovića.
Suđenje se nastavlja 27. marta.
