Jovo Ljepić ispričao je kako su ga 9. juna 1992. sa drugim komšijama srpske nacionalnosti odveli od kuće u selu Malo Čajno i kako su zatvoreni u kasarnu “Ahmet Fetahagić” u Visokom. Rekao je da je odveden na ispitivanje kod Asima Hamzića, koga je poznavao kao prijeratnog milicionera.
“On nije bio zadovoljan nekim mojim odgovorima. Ustao je, uzeo pištolj i kundakom od pištolja me udario dva puta”, prisjetio se Ljepić.
Kazao je da su oko 20. juna prebačeni iz podruma na drugi sprat, gdje ga je Halilović zvani Mrčo udarao po glavi, leđima i ramenima.
“Zid je bio ofarban mojom krvlju”, rekao je svjedok, dodajući da ga je Mrčo još jednom tukao palicom.
Kazao je da je prvi susret s Mrčom imao kada mu je prislonio nož na vrat i rekao mu da neće živ izaći iz kasarne.
Svjedok je kazao da ga je 12. jula Miralem Čengić, koji je bio trgovac kao i on, udario nogom u prsa dok je bio na kopanju rovova. Ljepić je rekao da mu je tokom zatočeništva slomljena ključna kost.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović zvani Domac i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Halilovićev branilac Damir Kočo rekao je da se u ranijem iskazu svjedoka ne spominje prislanjanje noža, s čim se Ljepić složio. Optuženi Halilović je kazao da do 15. jula nije bio u kasarni, na šta je svjedok rekao da to ne zna.
Hamzićevoj braniteljici Sabini Mehić je potvrdio da je iz kasarne polovinom februara 1993. prebačen u Zenicu, gdje je osuđen na godinu zatvora zbog služenja u neprijateljskoj vojsci.
Ljepić je ispričao da su 5. maja njegovo selo opkolili i da je došlo do pucnjave, u kojoj su stradala tri lica. Braniocu Muhidinu Kapi je rekao da je za vrijeme pucnjave bio u svojoj kući, a da je nakon toga predao oružje kada je postavljen ultimatum.
Svjedok Novica Kisić kazao je da je 9. juna odveden od kuće u Malom Čajnom i da je sa komšijama prebačen u kasarnu u Visokom. Naveo je da je odveden na saslušanje kod Hamzića.
“Počeo me pitati o naoružanju, ja nisam znao, jer sam predao… Počeo me udarati rukama po glavi”, rekao je Kisić.
Ispričao je kako ga je poslije nekoliko dana Halilović zvani Mrčo odveo u svoju kancelariju, gdje su bili Samir Selimović zvani Domac i Čengić. Naveo je da ga je prvo udario Čengić u pleksus.
“Mrčo me lisicama svezao za radijator, onda su me počeli udarati Samir i Čenga u prsa i glavu, šakama i nogama”, prisjetio se Kisić.
Dodao je da mu je Selimović poslije prislonio bajonet rekavši mu: “Sad ćeš da vidiš kako se kolje kad nećeš da priznaš.” Kako je naveo, Mrčo je rekao da ga odvede u sobu Selimović, koji ga je usput udarao.
Svjedok je ispričao kako je 3. maja u njegovom selu došlo do pucnjave u kojoj je poginuo njegov rođak i kako je nakon toga predao oružje. Braniocu Muhidinu Kapi je kazao da je bio dobio automatsku pušku, a da je imao i lovačku s dozvolom. Rekao je da nije upotrijebio oružje, a da je u Zenici osuđen na godinu zbog nelegalnog posjedovanja oružja.
Branilac je sugerisao Kisiću da u kasarni nije zadobio teže povrede, na šta je svjedok kazao da nije imao lomova, ali da je bio modar.
Suđenje se nastavlja 19. marta.
