Tužiteljica Vedrana Mijović nakon obnovljenog postupka uložila je završnu riječ i nije na ročištu izlagala njene navode. Odbrana Nanića zatražila je oslobađajuću presudu navodeći da nije dokazan odnos podređeni-nadređeni, kao uslov za komandnu odgovornost.
Braniteljica Mersiha Delić je kazala da nije dokazano da je Nanić, kao pomoćnik komandanta 505. brigade Armije BiH za bezbjednost, u komandnom smislu bio nadređen vodu Vojne policije.
“Nije mogao biti nadređen vodu Vojne policije niti komandiru voda Vojne policije – ni u pogledu naređenja ni kažnjavanja“, kazala je Delić, dodajući da je za to bio zadužen komandant brigade.
Prema njenim riječima, Tužilaštvo nije dokazalo da je Nanić znao za povrede prava ratnih zarobljenika. Navela je da nema nijednog dokumenta u vezi zarobljenika s potpisom optuženog, kao i da Vojna policija nije dostavila nijedan izvještaj Naniću na znanje.
“Nije dokazana odlučna činjenica da su ratni zarobljenici stavljeni pod nadzor mog branjenika“, istakla je Delić, dodajući da su zarobljenici dati na staranje vodu Vojne policije.
Kako je navela, Nanić nije bio u obavezi da spriječi povrede prava ratnih zarobljenika, nego onaj kome su bili povjereni.
U završnom obraćanju Nanić je kazao da su od polovine novembra 1994. bile borbe i da ga je komandant upućivao na teren, a da je od kraja mjeseca do januara naredne godine bio na bolovanju.
On je kazao da su zarobljavanja počela od sredine novembra i da on nije imao nikakvih kontakata s njima. Prema njegovim riječima, nema traga da su u hotelu “Radoč“ bili srpski zarobljenici koji se navode u optužnici.
Nanić je optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih pripadnika za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima, bivšim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) i Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB) u hotelu “Radoč“ u Bužimu, a Kudelić u svojstvu komandira Vojne policije u ovog brigadi.
Odbrana Kudelića navela je da se većina tačaka optužnice odnosi na novembar i decembar 1994. te januar 1995., kada je optuženi bio odsutan ili nije bio postavljen za komandira.
Branilac Husein Muhić je kazao da je Kudelić postavljen za komandira 3. decembra. Prema njegovim riječima, optuženi je s Vojnom policijom često išao u borbene zadatke.
“On nikad nije pismenom ili usmenom naredbom bio zadužen za pritvor, jer bi tada bio isključen iz borbenih dejstava. Kako je mogao kontrolisati pritvor ako nije bio tu“, rekao je Muhić.
Osim toga, kako je dodao, Kudelić je duže vrijeme u januaru bio bolestan, a odsutan je bio i zbog porodičnih prilika, o čemu je Odbrana priložila dokaze. Muhić je naveo da je optuženi u martu 1995. teško ranjen.
“To da je znao i da ništa nije poduzeo da to spriječi, to je gola pretpostavka“, kazao je Muhić.
Prema riječima branioca, pritvor je bio u krugu brigade i na desetine starješina je moglo podnijeti prijavu. Podsjetio je na iskaz jednog svjedoka da mu je Kudelić davao hranu i cigarete.
Optuženi je kazao da se ne osjeća krivim i da je rekao istinu u svom svjedočenju.
“Nisam mogao znati za radnje koje se policajcima stavljaju na teret… Pomagao sam kome sam mogao“, rekao je Kudelić, dodajući da mu je prvi pretpostavljeni bio pomoćnik komandanta za bezbjednost sa svojim referentima.
Kazao je da i danas obavlja određene aktivnosti na području Velike Kladuše i da nema nikakvih neprijatnosti.
Suđenje Naniću i Kudeliću obnovljeno je nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom su bili proglašeni krivim i osuđeni na po pet godina zatvora za zločine nad licima zatvorenim u improvizovanom zatvoru 505. bužimske brigade u hotelu “Radoč“.
