Zijad Kovač rekao je da su oko mjesec dana od početka rata pljačkane i paljene bošnjačke kuće u kojima niko nije živio, te da su njega i njegovog brata zarobila dva vojnika, koji su ih tukli. Svjedok je izjavio da ga je jedan od njih udario kundakom puške u glavu te da su ih odveli u policijsku stanicu, kod komandira Save Bilića, kojeg je poznavao.
Kazao je da ga nisu tukli u Bilićevom prisustvu, ali da je on znao za premlaćivanja. Prenoćili su, kako je rekao, u kafiću pored policije, a ujutro su, zavezanih ruku, odvedeni u logor “Vrbaspromet”.
“Slabo smo vode imali. Nema vode. Nemaš gdje na wc otići”, kazao je svjedok i pojasnio da, ako je neko tražio da ide u wc, dobijao bi batine.
Rekao je da ih nisu tukli u prostoriji u kojoj je bio s još oko 100 zarobljenika, a da su od hrane dobijali jedan hljeb na oko pet zarobljenih dnevno.
Svjedok je kazao da je razmijenjen preko Crvenog križa, a da je njegova kuća zapaljena.
Za zločine nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, koji su bili rukovodioci u Stanici javne bezbjednosti, te nekadašnji policajac Boško Bilić i bivši vojni policajac Jordan Ilić.
Na teret im je stavljeno protivzakonito zatvaranje civila, ubistva, mučenje, nečovječno postupanje te prisilni nestanak.
Odbrani optuženog Šatare je svjedok rekao da su ga tukli u komandi vojske u mjestu Oborci, a da nije vidio premlaćivanja u zgradi policije.
Braniocu Radivoju Lazareviću potvrdio je navode iz izjave koju je dao tokom istrage, gdje je kazao da se zbog protoka vremena ne sjeća svih detalja u vezi s ratnim dešavanjima.
Potvrdio je da je njegov potpis na izjavi u kojoj se navodi da dobrovoljno napušta Donji Vakuf, ali se nije mogao sjetiti kada je i kome dao izjavu. Tužilaštvo je pojasnilo da je izjava data prije razmjene u Crvenom krstu.
Svjedok Enever Hadžić rekao je da poznaje većinu optuženih i potvrdio je navode iz izjave u kojoj je kazao da je u Donjem Vakufu početkom rata bila vojska s kokardama te da su provocirali Bošnjake i Hrvate.
“I Hrvate su maltretirali isto kao i nas”, rekao je svjedok i naveo da su vojnici pljačkali kuće i “odnijeli šta god su imali”.
Ispričao je kako je vidio da su u jednoj avliji pretučena tri muškarca, a da su kasnije prisiljeni da iz lokalne trgovine i kuća tovare stvari u kamione.
Svjedok je kazao da je nakon toga zarobljen i odveden prvo u zgradu policije, gdje je proveo oko 20 dana, a zatim u hangar TO-a u kojem je bilo još oko 100 zarobljenika. Rekao je da je “glavni” bio Jordan čijeg se prezimena nije mogao sjetiti, a nije ga mogao ni prepoznati danas u sudnici.
Potvrdio je navode iz izjave u kojoj je kazao da su dnevno dobijali jedan kanister od deset litara vode za piće na njih 100.
Dok je bio u zgradi policije, ispričao je, vidio je dovođenje ljudi u kuću koja se nalazila pored, u kojoj su premlaćivani, a sve je vidio kroz prozor prostorije u kojoj se nalazio. Od posljedica premlaćivanja, prema riječima svjedoka, preminula su dva zarobljenika, a jedan je ubijen nožem.
“Omeragić Jusuf, njega su ubili. Stariji čovjek bio”, rekao je svjedok.
Potvrdio je da je bio prisiljen potpisati izjavu da dobrovoljno napušta Donji Vakuf, a da je zatim odveden na Manjaču.
Braniocu Lazareviću kazao je da od rata pa do danas ima zdravstvene probleme, zbog kojih ima i probleme s pamćenjem.
Odbrana Jordana Ilića uložila je kao dokaz izjavu svjedoka iz 2017. u kojoj tvrdi da nije spominjao optuženog.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Braco Stupar saopštio je na ročištu da je preminuo Nenad Tanasić, koji je bio optužen sa Šatarom i ostalima, a čiji je predmet ranije razdvojen zbog zdravstvenog stanja.
Suđenje se nastavlja 11. marta.
