Dragan Čobić je rekao da se prijavio na konkurs u policiju, prošao obuku od mjesec dana na Jahorini i da su prilikom povratka u Bijeljinu na Sokocu pokupili pripadnike druge jedinice, čiji je komandir bio Duško Malović, koji su nosili specifične uniforme zbog kojih su ih zvali Pahuljice. Rekao je i da je jedan od pripadnika te jedinice imao nadimak Žabac i da su bili smješteni u stanici.
Čobić je kazao da je u septembru 1992. bio u patroli s Jovicom Petrovićem i Mirko Simićem, nakon čega su ih pozvali da se vrate u stanicu, gdje im je rečeno da moraju privesti neka lica, navodeći da se radi o Faruku Bilaliću i Mustafi Salkoviću. Čobić je rekao da je s njima na privođenje išao i Žabac.
“Izašao sam pred kuću, znao sam njegovu porodicu. Ja sam poznavao Faruka, zajedno smo išli u školu, igrali košarku. Rekao sam njegovoj majci da ide s nama i da ćemo ga vratiti nakon što bude ispitan“, izjavio je Čobić i dodao da je Bilalić dovezen u Policijsku stanicu Bijeljina, te su otišli po Salkovća kojeg je Žabac lično priveo.
Svjedok je ispričao da im je naređeno da Bilalovića i Salkovića odvedu u zatvor u Batkoviću, te još jednu osobu koja je bila u stanici – Husrefa Mujezinovića. Svjedok je naveo da su iz policije izašli s vidnim tjelesnim povredama, te da ih je Žabac ubacio u kombi. Čobić je rekao da je, osim Petrovića i Simića, u kombi s njima ušao Goran Aničić, te su usput pokupili Nikolu Ostojića zvanog Pacan. Ispričao je kako su, umjesto skretanja za Balatun, prošli pravo prema drinskom nasipu.
“Kada smo došli na to mjesto, Žabac je otvorio vrata i izvukao lica, na zemlju ih pobacao. On je na njih pucao, mislim nekom sačmaricom, kratež je bio, cijev odsječena. Odjeknulo je kao bomba.“, ispričao je svjedok, navodeći kako su tijela gurnuta u Drinu, nakon čega su se vratili i Bijeljinu, gdje je u stanici sačinio službenu zabilješku o događaju – ali ona kasnije nije pronađena.
Čobić je rekao da je prvi put dao ovu izjavu, te da mu je zbog ovog događaja bilo suđeno u Bijeljini i da je pravosnažno oslobođen. On je naveo kako je kasnije sa fotografija saznao da je Žabac Milenko Samardžija, kojeg je tokom istrage prepoznao.
Samardžija je optužen da je na obali Drine pucao u trojicu muškaraca koje je policija privela 11. septembra 1992. godine. On je sa Živanom Miljanovićem, Stevom Bokarićem, Jovicom Petrovićem, Mirkom Simićem, Ljubom Markovićem, Slavenkom Kočevićem, Zvonkom Pržuljem i Kostom Stanićem, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, optužen i za odvođenje 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš i njihova ubistva pored rijeke Drine u Balatunu u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine.
Branilac Radivoje Lazarević pitao je ko je čovjek koji je sjedi pored njega, šta je svjedok odgovorio: “Žabac takozvani, Samardžija“. Naveo je da je Žapca zadnji put vidio 1992., ali da je to isti čovjek i da se lica ne mijenjaju.
Na pitanje kako zna da je tu večer ubijen Faruk Bilalić, svjedok je rekao da se te stvari ne zaboravalju. U nastavku unakrsnog ispitivanja, svjedok je rekao da je njegov komandir u stanici bio Zoran Spasojević, te da misli da mu je sve ispričao kada je bio kod njega na raportu, kao i da je sačinio službenu zabilješku i da je na patrolnom nalogu od 11. septembra njegovo ime.
Čobić je rekao da se u stanici vodila evidencija u privođenju, ali da ih niko ništa nije pitao tu večer “jer se Žabac pitao“. Svjedok je rekao da je Žabac priveo Salkovića kod kulturno-umjetničkog društva. Negirao je da je ocu Bilalagića na pitanje o sudbini sina rekao: “Da ne gura nos gdje mu nije mjesto“, navodeći da je njegov otac razgovarao s njim.
On je rekao kako je vidio da je Žabac pucao i onda se okrenuo. Na pitanje Lazarevića kako je zaključio da je Žabac opasan tip i zašto mu se nije suprotstavio, svjedok je rekao da se tako pričalo, da se radilo o specijalcima, te naveo da ništa tu večer nije poduzeo jer se bojao za svoju i sigurnost svoje porodice.
Suđenje se nastavlja 10. marta.
