Tihomir Šarenac ispričao je da su početkom jula 1992. došla tri vojnika tražeći oružje, te su stavili lisice njemu i bratu i odvezli ih u logor “Ahmet Fetagić”. Rekao je da je njegov brat bio aktivni policajac i da je poznavao vojnike koji su došli po njih.
“Brat je poznavao Amira Murtića i Miralema Čengića, a tamo smo saznali za Hajrudina Halilovića”, kazao je svjedok.
Ispričao je da je 19 dana proveo u logoru, te da nije imao oružje. Naveo je da je brat svoje bacio ranije u rijeku. Rekao je da su bili smješteni sa 40 ljudi srpske nacionalnosti, te da su on i brat odvođeni zajedno na premlaćivanje kojem su gotovo uvijek prisustvovali Čengić, Murtić i Halilović. Tukli su svim i svačim, rekao je.
“Jedne prilike rekli su da na koljenima budemo, a glava uza zid, i krampom nas tukli, jedan dio je pukao od moja leđa”, kazao je i dodao da misli da je Asim Hamzić rekao da ih ne udaraju po glavi.
Rekao je da su jednom uveli pse u prostoriju i da su “kerovi” režali u predjelu genitalija, te da je Mrčo tada pucao između glava kroz zatvoren prozor.
Ispričao je da je logor napustio nakon poziva Hamzića da govori sebi u prilog za televiziju Visoko. Rekao je da je tada izjavio da su uslovi idealni, ali mu je bio iskrivljen nos i oko zatvoreno, te da je imao ožiljaka od batina. Kazao je da je od supruge saznao da mu je i otac pretučen.
Šarenac je rekao da je nekoliko puta davao izjave, ali da nikada nije spominjao imena jer nije bio pitan, niti su policajci željeli detalje, te da mu je obaveza nakon bratove smrti ostala da govori o ovim događajima.
Odbranama je potvrdio da su brat i otac imali oružje, te da su bili osuđeni na godinu dana u Zenici. Oružje su vjerovatno dobili od Srpske demokratske stanke ili vojske.
Odbrani šestooptuženog je rekao da mu je možda promakao događaj o uvođenju pasa prilikom ispitivanja 2010. godine u Centru javne bezbjednosti Bijeljina.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović zvani Domac i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Svjedok B2 ispričao je da je predao lovačku pušku koju je imao od oca, nakon čega je odveden sa 50 do 60 ljudi na kamionu u kasarnu Visoko, te da je prvi izveden kada je maltretiranje počelo.
“Po mene je došao Hajrudin Halilović Mrčo i pokazao prstom u mene”, kazao je svjedok.
Ispričao je da ih je izveo u dvorište i rekao da će ići u drugi dio kasarne, gdje će dobiti lopate da iskopaju sebi rovove da ih više niko nikad ne nađe. Kazao je da ga je u koloni do drugog dijela kasarne Halilović dva ili tri puta zaskočio i udario nogom u leđa, te da su vojnici pucali.
Odgovarajući advokatu Damiru Koči, svjedok je potvrdio da Halilovića nije vidio, ali da je znao da on ide iza njega.
Svjedok je rekao da su vraćeni u kasarnu, gdje ih je čekalo još ljudi s kojima su išli kopati rovove.
“Pozdravio sam se sa životom i izludio” kazao je.
Rekao je da je proveo tri i po mjeseca u logoru i 20 mjeseci u Kazneno-popravnom domu Zenica.
On je kazao da ima medicinsku dokumentaciju o zdravstvenom stanju i potvrdu Crvenog krsta.
Suđenje se nastavlja 19. februara.
