Nermin Aliefendić ispričao je kako je radio u Stranici javne bezbjednosti u Donjem Vakufu kao inspektor i da je po formiranju srpske opštine uspostavljena policijska stanica, čiji je komandir bio Jovan Šatara.
Svjedok je kazao da su ljudi s crvenim beretkama u crvenom kombiju uhapsili tri ili četiri muškarca, koje su pustili istog dana, ali pretučene, te da je nakon hapšenja uslijedila eksplozija mosta u Donjem Vakufu, gdje je poginulo pet muškaraca i gdje su bila dva maloljetnika.
Rekao je da je u Donjem Vakufu uslijedila obavijest putem radija o predavanju naoružanja, te da je on 8. maja 1992. godine šumskim putem došao do Bugojna, gdje je počeo raditi u policiji, sa osobama koje su izbjegle. Kazao je da je u izjavama stanovnika saznavao o situaciji u Donjem Vakufu, a o čemu su sačinjene službene zabilješke. Rekao je da je obavio razgovor između juna i jula sa osobom koja je kazala da je silovana barem dva puta.
“Sjećam se, spominjala je Ilić Jordana i još tri muške osobe, uniformisane također. Govorila je da su bili naoružani”, kazao je svjedok i dodao da mu je rekla da se silovanje desilo u podrumskim prostorijama organa uprave Gornji Vakuf.
Za zločine nad civilima nesrpske nacionalnosti na području Donjeg Vakufa optuženi su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, koji su bili rukovodioci u Stanici javne bezbjednosti, te nekadašnji policajac Boško Bilić i bivši vojni policajac Jordan Ilić.
Odbrani je potvrdio da je o silovanju dobio informacije od oštećene.
Advokatu Savanu Zecu je svjedok kazao da poznaje Sekulu Šišća, te da on nije uključen bio u bilo koji oblik vlasti i da je radio kao komercijalni direktor “Šipad Janje”. Potvrdio je da je radio u Agenciji za istraživanje i dokumentaciju nakon rata, te da ne zna kada je Sišić bio postavljen za načelnika.
Odbrani je rekao i da je Boško Bilić 1992. radio u Stanici javne bezbjednosti.
Svjedok Branko Pačavra ispričao je da je bio u Vojnoj policiji u Donjem Vakufu i da je njegova jedinica dužila “tamić” s ceradom i Ladu Nivu koju je koristio i Jordan Ilić.
Svjedok je kazao da je išao u sve ugostiteljske objekte i u “Točak”, ali da nikada nije čuo za silovanje.
Odbrani je rekao da se vozio sa Ilićem u Ladi Nivi, ali da se nikada nisu vozili sa “ženama muslimanske nacionalnosti”, niti da je optuženi maltretirao žene.
Svjedok Hajrudin Koragić ispričao je kako mu je srpska vojska 1992. došla pred kuću, te da se on sakrio na tavan. Kazao je da su mu vidjeli oca, te došli po njega i odveli ga u policiju. Otac mu se vratio sa rasječenim uhom.
Ispričao je da je sa ocem i rođakom otišao da zakopa jedno tijelo, te da su to uradili u rupi od pola metra.
Suđenje se nastavlja 25. februara.
