Svjedok Ilijaz Duračak rekao je da je 9. jula 1992. s porodicom kupio sijeno kada je majka došla po njega i kazala da ga vojska zove da se preda. Ispričao je da su ih ispred kuće dočekala dva naoružana vojnika.
“Jedan je vojnik naredio bratu i meni da se nagnemo na šamac. Viče ovaj drugi njemu: ‘Šta ćemo s njim?’, kaže ovaj: ‘Pobijte ih’”, prisjetio se svjedok susreta s vojnicima prije odvođenja.
Ispričao je da je iz porodične kuće u Donjim Garevcima odveden s bratom u pravcu Trnopolja, gdje su stigli veliku kolonu civila koje su iskupili u kućama u okolnim zaseocima.
U koloni su ih, kako je rekao, tjerali da pjevaju nacionalističke pjesme tokom pješačenja do logora “Trnopolje”.
Duračak je kazao da su po dolasku u “Trnopolje” smješteni u autobuse i odatle su odvezeni prvo u “Omarsku”, ali da nije bilo mjesta za njih, zbog čega su ih odveli u “Keraterm”, gdje je bio do raspuštanja logora.
“Izlazili smo jedan po jedan, vojnici su nas udarali sa strana svime – čizmama, kundacima, bejzbol palicama. Meni su šest zubi izbili”, rekao je svjedok.
Na pitanje Odbrana zbog čega u ranijem iskazu nije naveo da su mu s dolaskom u “Keraterm” izbijeni zubi, svjedok je pojasnio da su tada rasklimani, a da su ih u drugom premlaćivanju izbili, kada je izlazio iz toaleta.
Svjedok je kazao da je bio smješten u hali broj jedan, a da je jedne noći iz hale broj tri čuo strašne jauke i rafale. Dan nakon toga, naveo je, drugi logoraši su ispričali da su tijela tovarili na kamione i čistili krv.
“Bio je veliki vrisak, plač, galama, buka, toliko da je stvarno teško bilo. Poslije je bilo pucanja rafalnog”, prisjetio se svjedok i dodao da mu je dan poslije komšija rekao da su “pobili trojku”.
Ispričao je da su nakon raspuštanja dio logoraša odvezli u dva autobusa i ubili, a njih ostale prebacili u Trnopolje, gdje je ostao do odlaska u Karlovac.
“Sjećam se grupe koja je dovedena u Trnopolje. Ruke su im bile podvezane. Istjerali su ih iz nekog kamiončića na cestu i odvedeni”, kazao je svjedok, dodavši da je poslije saznao da su ubijeni.
Duračak je ispričao da se jednom iskrao iz logora u obližnje kukuruzište, kako bi pronašao hrane, i da je tom prilikom vidio nekoliko tijela u blizini pruge.
Svjedok je rekao da optuženog Rajka Damjanovića poznaje kao komšiju i da ga je viđao u logoru “Keraterm”.
Slavko Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Na teret su im stavljena mučenja, zlostavljanja i ubistva nesrpskih civila u “Trnopolju”. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika, a Škrbić i Damjanović stražari.
Svjedok Safet Hrnić kazao je da je živio u Trnopolju, odakle je s drugim zarobljenicima 9. jula odveden u “Keraterm”, a nakon raspuštanja ovog logora vraćen je u Trnopolje.
Ispričao je da je čuo da su u naselju Redžić ubijeni Mevla, njen sin Sadik i snaha Senija Redžić.
“Ja nisam vidio, ali sam čuo da su ubijeni i civili iz Eleza, Edhem, sinovi Halil i Amer”, rekao je svjedok.
Hrnić je kazao da je u Trnopolju bio smješten u šatorima na igralištu i da nije bio maltretiran, ali da je čuo da je grupa zarobljenika ubijena u blizini logora, pored pruge.
Suđenje će se nastaviti 18. februara.
