Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Dragoljub Gojković je kazao da je bio vezista u Izviđačkoj četi Druge romanijske brigade i da su bili smješteni u kožari u Knežini sa Vojnom policijom, čiji je komandir bio Pajić. Ispričao je kako su upućeni na teren Novoseoce.
“Treba ići u Novoseoce da se oduzme oružje od stanovništva bošnjačke nacionalnosti“, rekao je Gojković, dodajući da su proveli noć kod sela, a ujutru ušli.
On je kazao da su se zaustavili na jednoj livadi iznad sela, gdje su se počeli okupljati mještani. Naveo je da su se pripadnici Izviđačke čete i Vojne policije s njima pozdravljali i razgovarali, te da je atmosfera bila prijateljska.
Vidio je da se Pajić obraća mještanima, a od saboraca je čuo da im je rekao da će žene i djeca autobusima biti transportovani, a da će muškarci biti zadržani u radnoj obavezi.
“Kad se razdvajaju, bilo je plača, vriske djece, nimalo prijateljska atmosfera“, prisjetio se Gojković.
On je izjavio da je Pajić došao do njega i rekao mu da će ljudi iz sela morati biti likvidirani. Svjedok ga je, kako je rekao, zamolio da njega u to ne miješa.
“Rekao je: ‘Moraću ako ne bude dobrovoljaca'… Rekao je da će nas postrojiti u vrstu i svakog petog ili desetog odrediti ako ne bude dobrovoljaca“, kazao je svjedok, dodajući da misli da je Pajiću to neko bio naredio i da je bio nervozan.
Gojković je rekao da je čuo da je Zoran Marković, pomoćnik za bezbjednost u Brigadi, bio u blizini sela i da je rukovodio akcijom. Kazao je da je u Novoseocima vidio i Miladina Gaševića, za koga je naveo da je bio komandir u Izviđačkoj četi kao i Marinko Rajak, te da je vidio Nikolu Koprivicu.
Svjedok je rekao da je muškarcima, kojih je bilo 35 do 40, bilo naređeno da se popnu u dva kamiona “dajc” i da su vozila krenula, a on je sišao s livade i sjeo u treći kamion, misleći da ide za Sokolac. Ispričao je da je kamion otišao u istom pravcu i da je tražio da se zaustavi, a da je Branislav Kezunović takođe htio da izađe.
Kamioni su se, kako je naveo, zaustavili kod jedne divlje deponije, a svjedok se počeo udaljavati. Na pitanje Kezunovića kuda je krenuo, on mu je rekao da ide u obezbjeđenje, na šta je Kezunović rekao da će i on, te se udaljio u drugom smjeru. Svjedok je rekao da se zaustavio oko 150 metra dalje.
“Čujem: ‘Pali!'… Vrlo kratko je trajala pucnjava, rafalna, a onda je poslije bila pojedinačna“, prisjetio se Gojković.
On je kazao da su kamioni krenuli i da je on prišao i sjeo u jedan. Rekao je da se ne sjeća ko je bio u kamionu od pripadnika Izviđačke čete. Tužilac Ivan Matešić ga je podsjetio da je u istrazi izjavio da je kod deponije vidio Miladina Gaševića, Momira i Branislava Kezunovića, te Željka Gaševića i još neke.
Svjedok je rekao da on nije rekao da je vidio ta lica, nego da je odgovarao na pitanja tužioca da li je neko od njih mogao biti na kod deponije.
Za ubistva 44 muškarca počinjena 22. septembra 1992. optuženi su Dragomir Obradović u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, bivši vojni policajac Nikola Koprivica, Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete te Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.
Na pitanja Pajićeve Odbrane, Gojković je rekao da optuženog nije vidio kod deponije. Braniocu Draženu Zubaku je kazao da Pajić u Novoseocima nije vršio postrojavanje pripadnika Izviđačke čete i Vojne policije.
Zubak je pitao da li je iko drugi bio prisutan prilikom njegovog navodnog razgovora s Pajićem, na šta je svjedok rekao da nije. Gojković je negirao sugestije branioca da je on bio na obezbjeđenju gdje je bilo strijeljanje i da zbog tih razloga tereti Pajića.
Braniocu Miodragu Stojanoviću je rekao da mu u Novoseocima Gašević nije izdao nikakvu naredbu, a Odbrani Branislava Kezunovića da je optuženi otišao putem koji se odvaja od deponije.
Nastavak suđenja zakazan je za 20. februar.
