Matuzović i ostali: Odbrana Dominkovića dokazuje nadležnost Vojne policije nad osobama u izolaciji

Odbrana je nastavila s ulaganjem materijalnih dokaza, a najveći dio odnosio se na dnevne izvještaje Vojne policije i druge instance vojne bezbjednosti u Orašju od aprila do kraja 1992.

“Ovim dokazujemo da su osobe koje su se nalazili u izolaciji bile u nadležnosti Vojne policije, a ne civilne“, navodio je branilac Krešimir Zubak.

U tu svrhu Odbrana je uložila i spiskove lica srpske nacionalnosti koji su se nalazili u izolaciji u Srednjoškolskom centru u Orašju i školi u Donjoj Mahali, te molbe za oslobađanje iz izolacije upućene Vojnoj policiji, kao i prijedloge za razmjenu.

Zubak je uložio i nekoliko optužnica i presuda iz juna i jula 1993.

“Dokazujemo da su ove osobe, iako su uhapšene kao civili, bili podložne gonjenju“, rekao je branilac.

Tužilac Milanko Kajganić prigovorio je na autentičnost dijela novije dokumentacije iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra domovinskog rata, navodeći da nije poznat način kako je ona pribavljena. Kajganić je prigovorio da su neke presude izrečene licima koja su u to vrijeme već bila mrtva.

Dio dokaza Odbrana je uložila kako bi pokazala da je opština Orašje bila dio strateških ciljeva koje je usvojila Skupština srpskog naroda, i kao takva bila predmet napada.

“Informacije govore o stanju na području općine Orašje. Time ćemo potvrditi naš navod da je općina Orašje bila predmet širokog i sistematičnog napada“, kazao je Zubak, komentarišući jedan od dokumenata.

U spis je uvršten i sporazum o prijateljstvu i saradnji između BiH i Hrvatske, kojim se, kako je naveo Zubak, legalizuju koordinisana vojna djelovanja i odbrana.

Uložen je manji broj dokumenata iz 1991., kojima Odbrana nastoji dokazati da su policijski organi bili u komunikaciji s institucijama u Sarajevu i Tuzli dok nije došlo do prekida veza. Za Tužilaštvo su ovi dokumenti irelevantni s obzirom na vrijeme njihovog nastanka.

Dominković je optužen u svojstvu komandira Policijske stanice Orašje. Njemu se sudi sa Đurom Matuzovićem, Ivom Oršolićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim nečovječnim radnjama počinjenim u Orašju.

Odbrana Dominkovića okončala je ulaganje planiranih 279 dokumenata, a u nastavku suđenja, 29. januara, planirano je saslušanje vojnog vještaka.