Kadrić i ostali: Udaran na ispitivanju u kasarni

Jovan Milanović je ispričao da je 20. juna 1992. vidio komšiju kako upozorava stanovnike sela Kalotići da su opkoljeni i da ne pucaju, nakon čega je čuo pucnjavu sa svih strana i povike: “Predajte se.”

Tada su, ispričao je, predali oružje vojsci, te je odveden u kasarnu “Ahmet Fetahagić”, gdje je smješten u prostoriju bez ležaja, s još 154 osobe, u kojoj je, prema njegovim riječima, znao biti bez hrane i po sedam dana.

Svjedok je naveo da su ga pet-šest dana po dolasku u kasarnu, dva vojnika odvela da dâ izjavu, a nije znao povodom čega. Rekao je da je u kancelariji zatekao jednog nepoznatog čovjeka, Samira “Domca” i Zijada Kadrića, koji mu je naredio da stane s rukama na leđima. Nakon što je pitan ima li još negdje nekog naoružanja, za koje, ispričao je svjedok, on nije znao, Samir “Domac” ga je dva puta udario šakom, a Zijad Kadrić je tu sjedio i nije reagovao.

“Samo je šutio”, kazao je Milanović.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je Kadrićevom braniocu Izetu Baždareviću rekao da su oružje koje su predali dobili od članova Srpske demokratske stranke, koja je naoružala još deset-petnaest muškaraca.

Branilac Baždarević ga je pitao zašto u ranijim saslušanjima nije spominjao da mu je Zijad Kadrić kazao da stavi ruke na leđa, na šta je svjedok odgovorio da se tada nije toga sjetio te da ne zna zašto mu je tako naređeno.

Svjedok je potvrdio da od upravnika Zijada Kadrića za vrijeme boravka u kasarni nije doživio ijednu neprijatnost.

Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović zvani Domac i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.

Prema optužnici, oni su bili pripadnici Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Visoko, Oružanih snaga Armije BiH, Stanice javne bezbjednosti i Vojne policije Armije BiH u Visokom.

Svjedok Boško Marić je izjavio da je 12. oktobra 1992. odveden u kasarnu “Ahmet Fetahagić”, te da tada nije imao naoružanje jer ga je ranije “bacio daleko od kuće”. Ispričao je da je u kasarni, gdje je ostao do 8. marta 1993. godine, bio smješten sa oko 40 “Srba logoraša”.

Izjavio je kako je došao stražar, inače njegov komšija, koji je izveo nekoliko muškaraca i poredao ih da stoje pored zida. Tada je, prema riječima svjedoka, naišao mladić, kojeg opisuje kao visokog, zgodnog sa crnom kosom, i koji je pitao stražara za te muškarce, nakon čega ih je počeo udarati. Svjedok je ispričao da je njega udario tri puta, a kasnije je od zatvorenika saznao o kome se radi.

“Kažu, to je taj ‘Mrčo’”, rekao je Marić i objasnio da su ga drugi zatvorenici znali jer su od jula bili u kasarni.

Na pitanje tužiteljice Sanje Jukić svjedok je rekao da je “‘Zijo’ gore bio glavni”, te da ga je od prije rata poznavao iz viđenja. Potvrdio je da ga je za vrijeme boravka u kasarni registrovao Crveni križ, te je Tužilaštvo Marićevu potvrdu o registraciji uložilo kao materijalni dokaz.

Branilac Baždarević je upitao zašto na prvom saslušanju nije kazao da je poznavao upravnika, na šta je svjedok rekao da ga je znao iz viđenja.

Suđenje se nastavlja 15. januara 2025. godine.