Suđenje

Miljanović i ostali: Saznanja o ubistvima preko radija

9. Decembra 2024.16:22
Na suđenju za zločine počinjene na području Bijeljine, svjedoci Državnog tužilaštva su ispričali o saznanjima o ubistvu civila iz naselja Bukreš u septembru 1992. godine, navodeći da su čuli da su to uradile “Pahuljice“.
Živan Miljanović ispred Suda BiH. Foto: BIRN BiH

Vasilije Andrić je rekao da je 1992. radio u Sekretarijatu za narodnu odbranu, te da mu je zadatak bio mobilizacija ljudstva i formiranje jedinica. Na pitanje tužioca Ivana Matešića o događajima od 24. septembra, svjedok je rekao da je o tome čuo preko radija.

“Mirko Blagojević je došao na radio i dao Peri Simiću saopštenje da pročita. Radilo se o tome da su pobijeni ljudi u naselju Bukreš. Tražio se odgovor ko ih je pobio. Spominjali su se pripadnici policije“, rekao je svjedok i dodao da su ljudi bili preplašeni.

Na pitanje ko je bio odgovoran za ova ubistva, Andrić je odgovorio da je odgovoran bio načelnik policije, Branko Stević. Dodao je da su “svi znali ko je ljude ubio”te da je to bila “javna tajna”.

“Ubili su ih pripadnici Specijalne jedinice policije ‘Pahuljice’. Bili su podređeni MUP-u“, rekao je svjedok, odgovarajući na pitanja tužioca.

Svjedok je rekao da je 4. marta imenovan na mjesto komandira Policijske stanice Bijeljina, na kojem je zamijenio Zorana Spasojevića. Naveo je kako je čuo da je krim-služba “nešto radila na ovom događaju”, ali se nije razgovaralo o uviđaju.

Svjedok je objasnio kako su evidencije vođene u knjizi dnevnih događaja, te da su se izdavali patrolni nalozi na osnovu rasporeda službe. On je rekao da je njegov pomoćnik bio Živan Miljanović.

Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, na teret se stavljaju odvođenja i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine.

Na pitanje Bokarićevog branioca Duška Tomića ko je bio načelnik nacionalne, a kasnije državne bezbjednosti, svjedok je rekao da ne zna. Na konstataciju advokata da je to bio Drago Vuković,te da su se sastajali, svjedok je negirao, navodeći da nije postojao ni krizni štab. Svjedok je rekao da poznaje Bokarića, ali da ga se ne sjeća iz ratnog perioda.

Svjedok Cvijetin Cvjetinović je rekao da je u aprilu i maju 1992. bio pomoćnik komandira Stanice milicije Bijeljina, te da mu je posao bio da vodi računa o službi, otpremanju smjena, kontroli vozila, opremljenosti policije. Na pitanja o događajima u Bukrešu, svjedok je rekao da je čuo iz “javnih pogovaranja“.

“Ko se povezivao s događajem, nisam se interesovao. Čuo sam da povezuju s ‘Pahuljicama'“, rekao je svjedok, navodeći da je u tom periodu bio degradiran i postavljen za dežurnog, ali nije bio u dežuri te večeri. Za “Pahuljice“ je rekao da su bili smješteni u sportskoj dvorani.

Cvjetinović je, na pitanje Odbrane, rekao da poznaje Bokarića, ali da nije s njim imao kontakt. Na pitanje Radivoja Lazarevića, branioca Samardžije, da li mu je Dušan Spasojević rekao o ubistvu, svjedok je negirao i dodao kako je čuo da je Spasojević išao na uviđaj.

Tužilac Matešić je pročitao iskaz preminulog svjedoka Momčila Đilasa u kojem je kazao da je radio u Centru javne bezbjednosti Bijeljina i da je bio raspoređen na punktu u Rači u večeri kada su se desila ubistva. Đilas je tokom istrage ispričao da je tu večer došao Rodoljub Čolaković, komandir stanice u Grocu, te naredio njemu i drugim policajcima da odu u Balatun, bace leševe u vodu i sakriju tragove, što su, kako je ispričao svjedok u iskazu, učinili.

Prema iskazu Đilasa, kada su došli, neka od tijela su plutala rijekom Drinom.

Suđenje se nastavlja 16. decembra.

Jasmin Begić