Miljanović i ostali: Priče o učešću Malovićeve jedinice u ubistvima

Nenad Stuparušić rekao je da je bio pratilac Duška Malovića, koji je bio na čelu specijalne policijske jedinice sa Sokoca koja je u ljeto 1992. došla u Bijeljinu radi održavanja reda i boravila u zgradi Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).

Kazao je da su obavljali intervencije u Bijeljini, Zvorniku i Brčkom, a govorio je i o odlasku u Beograd s Malovićem, koji mu je u povratku nudio novac za jedan posao.

“U putu mi je rekao: ‘Hoćeš da zaradiš 60.000 maraka?’”, prisjetio se Stuparušić i dodao da je to odbio pošto mu Malović nije htio reći o čemu se radi ako ne pristane, a da je poslije saznao da su bile u pitanju “neke saobraćajne preprodaje”.

Rekao je da je čuo za ubistva bijeljinskih porodica u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine, i da se prisjetio da tada nije bio u Bijeljini. Naveo je da je advokat Duško Tomić objavio spisak počinilaca na kojem je bio Risto Stuparušić i da je želio to da raščisti, ali da su mu kazali da će se samo iskristalisati.

Kako je potvrdio, zaštićeni svjedok B-5 mu je pričao da je u Tužilaštvu rekao da je bio očevidac ubistava. Tužilac Ivan Matešić podsjetio je Stuparušića da je u istrazi naveo da mu je B-5 kazao da je vidio ko puca i naveo imena Duška Malovića, Milenka Ećimovića zvanog Kroka, Milenka Samardžije zvanog Travka, Gorana Sarića, kao i da su bili neki Bijeljinci.

“Jest nešto pričao, ne znam tačno imena, ne mogu da tvrdim”, rekao je svjedok.

Ispričao je kako je jedne prilike na Sokocu sreo Jovicu, kojeg je poznavao iz Bijeljine, i koji ga je pitao da li je dobio poziv od tužioca, te se prisjećao kako je svjedok stajao na nekoj raskrsnici sa “motorolom”. Stuparušić je kazao da je Jovici rekao da to nije bio on, te da se udaljio.

Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, na teret se stavljaju odvođenja i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine.

Stuparušić je braniocu Tomiću rekao da Maloviću nije mogla naređenje da izdaje Državna bezbjednost i da ne poznaje Stevu Bokarića. Tomić je pitao da li mu je nuđen novac za ubistva djece, na šta je svjedok kazao da nije znao za šta je.

Samardžijin branilac Radivoje Lazarević rekao je da je svjedok 2005. i 2010. davao iskaze, ali da nije mogao da se odredi prema događajima iz septembra. Svjedok je kazao da mu je B-5 pričao o svom svjedočenju prije dvije godine, te da nije siguran da je govorio istinu.

Svjedok Radomir Marjanović rekao je da je u bijeljinskoj policiji radio od 1986. godine. Ispričao je kako je Služba javne bezbjednosti bila organizovana, te kako je i MUP preselio u istu zgradu. Kazao je da je u isti objekat došla i specijalna jedinica.

“Došla je ta jedinica, neko ih je zvao ‘pahuljice’ neko ‘golubovi’ zbog te njihove specifične uniforme… Rečeno je da je ta jedinica odgovorna višim funkcionerima, da ne kažem ministru”, rekao je Marjanović.

Svjedok je kazao da je iz priča čuo za odvođenje i ubistvo bijeljinskih porodica te da se govorilo da je to uradila jedinica Duška Malovića.

Marjanović je naveo da je 1. oktobra 1992. postavljen za načelnika krim-službe, ali da ne zna da je rađena istraga o tim ubistvima. Rekao je da su oni istražili dva predmeta ubistava bošnjačkih civila koji su sudski okončani.

Na pitanje zbog čega nije njegova krim-služba istraživala ubistva civila iz Bukreša, kazao je da nisu bila zavedena u dnevniku događaja. Kako je naveo, inspektore su dežurni obavještavali o krivičnim djelima.

Predsjedavajući Vijeća Dragan Vukajlović je na početku ročišta kazao da je odbijen kao nedopušten zahtjev branioca Tomića za njegovo izuzeće. Vukajlović je kazao da je to već drugi put da se odbija isti zahtjev i da smatra da je riječ o zloupotrebi prava radi odugovlačenja postupka.

Nastavak suđenja je 2. decembra.