Optuženi i branioci u predmetu “Vujović Ratko i ostali”. Foto: BIRN BiH
Zaštićeni svjedok VR-4 kazao je da je bio u pravnoj službi Vojne policije Birčanske brigade u Šekovićima. Naveo je da je u restoranu “Lovac” bio pritvor i da su tu bili dovedeni ljudi iz Srebrenice. Jedne prilike odnio im je hrane i razgovarao s njima.
“Bilo je pet-šest ljudi. Razgovarali smo ko su, šta su, odakle su. Govorili su o razmjeni teritorije”, prisjetio se VR-4.
Rekao je da mu je jedan od zarobljenika davao sat govoreći da mu više neće trebati, ali da on nije želio da ga uzme. Odbio je i skicu na kojoj mu je taj crtao gdje su zakopani novac i nakit.
Svjedok je kazao da je poslije izvjesnog vremena kolega rekao da treba da idu u pratnju pritvorenika u Bišinu, gdje je trebalo nešto da rade.
Kazao je da je ušao u kamion sa nekoliko zarobljenika i da su pritvorenici već bili uvedeni u vozila u pratnji Vojne policije, kako misli, korpusne, jer u njegovoj brigadi nisu imali bijele opasače. Rekao je da je kolona došla do ekonomije u Bišini, gdje je bilo sjedište bataljona. Naveo je da je u Bišini vidio oficira Vujadina Popovića.
“Neki razgovor je bio, prepirke malo glasnije… nema ovdje šta da se radi”, rekao je svjedok, dodavši da je kolona produžila i poslije pet minuta zaustavila se kod kamenoloma u Bišini, kod jedne jame.
VR-4 je kazao da su izvedeni pritvorenici kojima su bile vezane ruke.
“Dovedeni su do jame… Ovi koji su bili u tim tamnim uniformama uzeli su dvojicu i pucali u njih”, naveo je svjedok, dodavši da su zarobljenici bili u klečećem položaju.
Potvrdio je da su tu bili i vojnici s bijelim opasačima. Rekao je da to nije mogao da gleda i da se udaljio do puta, a jedan kolega mu je kazao: “Vidi šta rade ovi Grci.” Dok je stajao kod puta, prišao mu je jedan vojni policajac.
“Šta si se ti uplašio, neće samo Grci ovo da rade, moramo i mi nešto”, prisjetio se svjedok riječi vojnog policajca.
Potvrdio je da je u istrazi na fotografijama identifikovao lice koje najviše “upućuje” na vojnog policajca. Odbrana Gorana Viškovića prigovorila je da je zapisnik sačinjen nezakonito i da na fotografiji samo jedna osoba odgovara opisu koji je dao svjedok. Branilac Nenad Danilović je rekao da su na ponuđenim fotografijama bile dvije osobe koje svjedok poznaje.
VR-4 je kazao da je pucnjava trajala 15-ak minuta, te da su potom krenuli i da je čuo detonacije.
Ratku Vujoviću, Ljubomiru Vlačiću, Vitomiru Pepiću, Milovanu Ognjenoviću, Goranu Viškoviću, Željku Dupljaninu i Vlastimiru Golijanu sudi se za pomaganje u genocidu. Optužnica obuhvata pogubljenja 65 zarobljenika u drugoj polovini jula, nakon napada na Srebrenicu, na lokacijama na području Bišine u Šekovićima i kod Piskavice u Vlasenici.
Vujadin Popović, nekadašnji pomoćnik komandanta za bezbjednost Drinske brigade, osuđen je na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici.
Na pitanja Odbrana, VR-4 je potvrdio da mu je poznato da je Popović porijeklom iz sela nedaleko od jame gdje su bila ubistva i da je mu je u to vrijeme poginuo jedan rođak. Braniocu Radetu Goliću je rekao da je moguće da je osim korpusne i Vojna policija Vlaseničke brigade nosila bijele opasače.
Tužilac Tarik Crnkić pročitao je iskaze tri preminula svjedoka. Radislav Melezović u istrazi je ispričao da je u ljeto 1995. čuo pucnjavu i kako mu je naređeno da ide na lokalitet Krajevi, gdje je čuo da je Vujadin Popović naredio da se u vozila ubace tijela, što je s kolegama i uradio.
Zehra Mujić posvjedočila je kako je nakon napada na Srebrenicu ostala bez sina, supruga i oca, kao i drugih članova familije. Ispričala je kako su krenuli iz Potočara i stigli do Tišće.
“Mog sina jedan uze, udari, ko te pusti…”, prisjetila se Mujić.
Svjedok Rajko Matić u iskazu je govorio o dešavanjima na području Vlasenice u ljeto 1995. godine. Naveo je kako je u komandi razgovarao s Naskom, suprugom svog bivšeg direktora Ibre Nuhanovića, i kako je poslije čuo da je nju odvela korpusna Vojna policija.
Nastavak suđenja je zakazan za 29. novembar.
