Miljanović i ostali: Čuo da su komšije ubijene na Drini

Kuće iz kojih su odvedeni civili u naselju Bukreš kod Bijeljine. Foto: BIRN BiH

Miroslav Gospavić je posvjedočio da je prije početka rata živio u Bukrešu u Bijeljini i da je poznavao porodice Sarajlić, Malagić i Sejmenović, koje su do septembra ili oktobra 1992. ostale u Bukrešu.

Svjedok je izjavio kako ima saznanja da su oni nestali, ali da u to vrijeme nije bio kući, nego na liniji. Gospavić se prisjetio da se sa Stevom Bokarićem upoznao u maju ili junu 1992. jer ga je optuženi tada upitao da li ima neka kuća u koju bi se on mogao useliti, nakon čega ga je svjedok odveo u kuću porodice Kadrić.

Izjavio je da su obojica jedno vrijeme bili u Vojnoj policiji jer ga je Bokarić pozvao. Nakon što mu je tužiteljica Eldina Biuk pročitala izjavu iz istrage u kojoj je kazao da je od komšija bošnjačke nacionalnosti saznao da im Bokarić dolazi do kuća i govori da trebaju ići, poslije čega je Bokariću rekao: “Stevo, šta ti to treba da ljude plašiš?”, svjedok je potvrdio svoje navode.

Gospavić je izjavio kako je čuo da su njegove komšije odvedene i ubijene na Drini. Potvrdio je svoju izjavu iz istrage u kojoj je kazao da je čuo da su to uradili pripadnici policijske jedinice “Pahuljice”, ali kako nikoga od njih nije poznavao.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je potvrdio da mu je tokom istrage rečeno da ga je Bokarić optužio da je bacao bombe na kuće i palio sijeno te da ga ni za koga drugog nisu pitali osim za Bokarića. Gospavić je kazao kako je on bio u Kriznom štabu u Mjesnoj zajednici, gdje su ljudi pronalazili smještaj, te je negirao da se iko žalio na Bokarića zbog smještaja.

Dodao je kako nikada nije čuo da je Bokarić imao neke veze s nestankom porodica Malagić, Sarajlić i Sejmenović, čije su kuće bile udaljene 700 metara od Bokarićeve.

Nenad Marković je posvjedočio da je živio na Sokocu te bio angažovan u Prvoj romanijskoj brigadi do ljeta 1992., nakon čega je prešao u specijalnu jedinicu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS). Dodao je da je jedinica bila smještena u zgradi u Bijeljini te da poznaje neke optužene koji su bili u toj jedinici.

Naveo je kako nema saznanja gdje se nalazi Bukreš te da ne zna ništa o stradanju civila u tom naselju, kao niti gdje su pripadnici njegove jedinice bili u tom momentu. Dodao je kako se ne sjeća gdje je bio u septembru 1992. te da su kružile glasine u Bijeljini i raznorazne informacije o ovom događaju.

Nakon što mu je tužiteljica Biuk pročitala dio iz izjave u kojoj je kazao kako pripadnicima jedinice ne može dati alibi, svjedok je rekao kako to jeste izjavio.

Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je potvrdio svoju izjavu iz istrage u kojoj je rekao kako im niko iz lokalne policije u Bijeljini nije mogao izdavati naredbe.

Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću zvanom Dizna, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, na teret se stavljaju odvođenja i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine. Samardžija je optužen i da je na obali Drine iz neposredne blizine pucao u trojicu muškaraca koje je policija privela 11. septembra 1992.

Azra Mehmedspahić je ispričala da je porijeklom iz Bukreša, gdje je, između ostalog, živjela njena majka Rašida Sarajlić, brat Muharem, snaha Derviša i njihova djeca te amidža Izudin i strina Zurjeta. Ona se prisjetila da su u tom naselju živjele i porodice Sejmenović i Malagić.

Svjedokinja se prisjetila kako je početkom maja 1992. kontaktirala svog amidžića Osmana, koji joj je saopćio da se njena porodica krije i da su dobro.

Mehmedspahić je ispričala kako je čula da je Miroslav Gospavić išao do raznih porodica te im govorio da će biti odvedeni. Dodala je da su tijela članova njene porodice pronađena u Sremskoj Mitrovici te na drugim mjestima.

Suđenje se nastavlja 11. novembra.