Majstorović i ostali: Napadi na vlasenička sela

Rifet Esmić kazao je da je ranjen u aprilu 1992., dok je bježao zbog napada na njegovo selo Baćino Brdo. On je naveo da je vojska pretresala šumu i da je istrčao na jednu njivu.

“Pucalo se. Meni je metak prošao kroz prst”, rekao je Esmić.

Kazao je da su se mještani vratili kad je prošla vojska.

“Ko je popalio, ja pojma nemam”, naveo je svjedok.

Kazao je kako je saznao da je nekoliko ljudi na tom području pronađeno mrtvo.

On je svjedočio na suđenju Živojinu Majstoroviću, Radenku Dubočaninu i Radosavu Saviću, optuženima za zločin protiv čovječnosti na području Vlasenice. Prema optužnici, oni su početkom juna 1992. – obučeni u maskirne uniforme s čarapama na glavi – na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Džamdžići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima. Tog dana su ubijene više od 23 osobe.

Ajka Kadrić kazala je da je s majkom uhapšena u aprilu dok su joj braća bila u šumi. Navela je da su, nakon što su puštene, bile u kući u Peševini do avgusta, kada su otišle za Kladanj.

Svjedokinja je rekla da je u Kladnju saznala da je njen brat Omer Vejzović s Munibom Durićem odveden u policiju, odakle su odvezeni kombijem, kada im se gubi trag.

Od Refika Durića je, kako je navela, čula da je u Durićima ubijeno 12 do 13 ljudi.

“To su moje komšije i prijatelji”, kazala je Kadrić.

Ona je navela da je njen drugi brat bio u logoru “Batković“, a da joj je kuća u Peševini zapaljena.

Na ročištu je saslušanja i svjedokinja VL-1, čije svjedočenje ne može biti objavljeno.

Odbrane nisu imale pitanja ni za jednog svjedoka.

Nastavak suđenja je 18. novembra.